MOJE MALO PARČE NEBA

MOJE MALO PARČE NEBA

Tuesday, November 7, 2017

Pranic Healing tretmani


Pranic Healing tretmani
Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne životni dah. Tako postane čovjek živa duša. Knjiga postanka 2:7
Inteligentna osoba širokih je pogleda. Ne ponaša se poput noja koji zabije glavu u pijesak kako bi izbjegao nove ideje i razvoj. Inteligentna osoba nije lakovjerna, ideje ne prihvaća slijepo. Temeljito ih proučava i promišlja, a onda ih razumom vrednuje; ispituje nove ideje i razvoj kroz pokuse i svoja iskustva. Inteligentna osoba proučava te ideje bistrim, nepristanim umom. MCKS
Iscjeljivanje Pranom pradavna je znanost ili umijeće iscjeljivanja pri kojem se prana ili chi ili životna energija koristi za iscjeljivanje cjelokupnoga fizičkog tijela. Takvo iscjeljivanje zahtjeva i manipuliranje chijem i bioplazmičkom tvari pacijentova tijela. Naziva se i iscjeljivanje chi - gongom (ki kung ili chi / ki iscjeljivanje), ekstrasenzorno iscjeljivanje, iscjeljivanje vitalnom silom, terapeutski dodir, polaganje ruku, magnetsko iscjeljivanje, iscjeljivanje vjerom i karizmatično iscjeljivanje. Prana ili chi životna je energija ili "dah života" koja održava tijelo živim i zdravim, a terapeut je odašilje pacijentu i tako ga iscjeljuje.
U drevnoj kineskoj medicinskoj znanosti postoji pet razina umijeća iscjeljivanja. Prva je razina tuena. Liječnik upotrebljava svoje ruke da bi masirao. Taj se postupak zove i akupresura. Na drugoj razini liječnik se koristi ljekovitim biljem da bi izliječio pacijenta. Na trećoj razini liječnik primjenjuje akupunkturu i paljenje čepa od suhog bilja na vrhu akupunkturnih igala, kao sredstvo protiv bolesti (mokša). Na četvrtoj razini liječnik prakticira akupunkturu uz odašiljanje energije Chi preko igli u meridijane i unutarnje organe. To je viša razina iscjeliteljskog umijeća, koja zahtijeva dodatne godine učenja i vježbanja. 
Peta razina zahtijeva najviše iscjeliteljsko umijeće, a to je projekcija energije Chi bez upotrebe igala ili tjelesnog dodira. Energija Chi odašilje se iz blizine ili iz udaljenosti, a to može biti i sa kontinenta na kontinent. U staroj Kini i Indiji strogo se čuvala tajna o tome kako odaslati energiju Chi na blizinu ili daljinu, a da se pritom iscjelitelj ne iscrpi. Odašiljanje energije Chi bez tjelesnog dodira zove se liječenje Chi - gongom, a dijeli se u dvije škole, unutarnju i vanjsku, odnosno iscjeljivanje svojom Chi energijom ili korištenjem vanjske Chi energije iz zraka i zemlje. Unutarnja je škola liječenja Chi - gongom raširenija, a potrebne su godine i godine vježbanja da bi se razvilo dovoljno energije Chi. Upotreba vlastite unutarnje energije Chi za liječenje pacijenata iscrpljuje i zamara pa se smjelo liječiti samo dva do tri pacijenata na dan. 
Vanjska škola liječenja Chi - gongom nije tako omiljena pa je gotovo nepoznata široj publici. Ta škola crpi energiju chi iz zraka i zemlje te je usmjerava kao lijek na pacijenta. Vanjska škola liječenja po svojoj učinkovitosti je jača od unutarnje škole i liječnik može dnevno iscjelivati od dvadeset - trideset pacijenata.
Iscjeljivanje Pranom proširilo se u mnoge zemlje svijeta kao vrlo učinkovita terapija u iscjeljenju ljudi koju u velikom broju provode i liječnici klasične medicine kao dopunu ili samostalno liječenje.
Neka iscjelivanje Pranom otvori vaš um svijetu ogromne i profinjene energije. Neka se iscjelivanje Pranom proširi po cijelom svijetu i pomogne u otklanjanju ljudske patnje. Neka tako bude! Autor: MCKS

Šta znači postati DUHOVAN?



Pitanje: Mislim da je duhovni život jedina stvarnost i ono najbitnije za čoveka u dostizanju njegove svrhe. Ali isto tako primećujem da često puta padnem na iskušenjima života. Kako da ostanem povezan sa duhovnim i kako da postanem duhovniji?
Odgovor: Ono što me pitaš nema neki smisao u objektivnom stanju svesti. Čak ni u budnom stanju pitanje nema smisao. Jasno mi je šta govoriš, ali to nema nikakvu vrednost. Duhovnost nije nešto odvojeno od tebe, ona nije nešto što postaješ, ili zadobijaš, ili osvajaš. To nije “postati duhovan” jer sam sada “manje duhovan”.
Duhovnost nije nagradna igra u kojoj ogrebeš srećku i zadobiješ nagradu koju nazivaš “sad sam duhovan”. To je proces. A taj proces se naziva Duhovnim procesom samo zbog jedne jedine stvari. Odvija se duboko u tebi, povezan je sa najsuptilnijim delom tebe. Ona je izraz tebe u tvojoj najdubljoj srži, ali ne zaboravi, duhovnost je samo koncept, reč koju koristimo da bi opisali samo jedan proces i ništa više. Možemo reći da je duhovnost “pitanje duha”, povezana sa onim što bi nazvali razvoj, stapanje, sjedinjenje sa duhom, ali ni tada ne znamo šta to znači. Pretpostavljamo, ali ne znamo. Niz starih tradicija priča o duhovnosti, ali jako malo njih govori konkretno o čemu se radi. Otuda imamo niz duhovnosti ali nigde DUHOVNOSTI. Duhovnost nisu čakre, nisu kundalinii, nije pranayama, nije meditacija. To su sve derivati duhovnosti. Načini nečeg. Čega?
Pitanje: Jednom si rekao da su to alati.
Odgovor: Da alati, ali čega?
Pitanje: Ne znam. Moje svesti?
Odgovor: Alat je način da nešto napraviš, da nešto uradiš, učiniš. Alat služi tebi ne ti alatu. Iako imamo i robove alata. U Duhovnom alat je ono što ti omogućava određeni vid transformacije iz jednog stanja svesti u drugo stanje svesti. S njegovim korišćenjem omogućeno ti je da promeniš određeni vid manifestacije u neki drugi vid manifestacije, da promeniš tačku svoje percepcije u neku drugu tačku percepcije, da unutrašnji um učiniš suptilnijim, unutrašnja čula da učiniš prijemčivijim za određene procese koje sada ne primećuješ. Ali i da obratiš pažnju na ono što je stvarno unutar tebe. Ono što je iza svih procesa, bili oni spoljašnji kao događaji ili unutrašnji kao mentalno-emotivna razina. Da obratiš pažnju da sve što je spolja ima svoju određenu vrednost samo zato što si mu ti dao tu vrednost.
duhovnost u nama
Spoljašnji svet je pod uticajem tvoje unutrašnje stvarnosti. Sve što se dešava postaje događaj za tebe samo onog trenutka kada se ti sa tim povežeš, kada mu ti daš vrednost. Do tada to je samo neka situacija koja se dešava i nema dodira sa tobom. Pitanje Duha u tom procesu je preokretanje značenja koja si dao sebi i realnosti oko tebe. Ali i promena percepcije koja te definiše u svakom momentu. Dosta puta kažu da je Buddha rekao da “ono što misliš to i postaješ”. Problem sa tim citatom je u tome da ili je pogrešno prevedeno, ili je pogrešno shvaćeno šta je rekao. Buddha nije mogao biti tako ograničen. Učenici koji su to prenosili su mogli biti ograničeni i u većini slučajeva i jesu. Ono što misliš to ćeš postati nije tačno jer možeš misliti šta hoćeš ali i dalje si to što jesi. Ali ono s čim si vezan, identifikovan, tačka percepcije koja jesi u ovom trenutku definiše te šta jesi. A tu je uključeno i telesno, i vitalno-emotivno i mentalno.
Sada, da se vratimo na tvoje prvo pitanje. Ne možeš ostati ili postati duhovan. To je ideja koja ima značenje u određenom segmentu koji je povezan sa interesom ka određenom delu ili načinu života. Da možeš postati duhovan onda bi postojala reč, splet pravila i slično, što i na neki način postoji u onom što se danas naziva “duhovnost”, što bi te učinilo duhovnim i to je to. No, sva pravila koja postoje u toj disciplini imaju određeni cilj. A to je menjanje tvoje unutarnje strukture. Dovođenje te strukture kroz transformaciju ka suptilnijoj strukturi, strukturi koja sebe počinje gledati, doživljavati na drugačiji način, nevezana za telesnost, materijalnost ili umnost. A ta struktura si ti.
Niz unutarnjih impulsa na unutrašnjem nivou koji čine tačku percepcije koju nazivaš sobom. Biti Duhovan znači baviti se sobom na određen i specifičan način. Tj. dotaći deo “u sebi” koji je suptilan, nezavisan, povezan sa višim nivoima funkcionisanja, odvojen od značenja koja je davao um identifikovan sa spoljašnjim, sa telesnim i materijalnim, i preokrenuti unutarnju percepciju ka dubljem, suptilnijem, senzitivnijem, svesnijem delu sebe. To je način na koji ćeš da se suočavaš sa svojom ljudskošću. To nije dati mantru ili inicijaciju i postati duhovan. Duhovnost je Svesnost sebe na suptilnom nivou bivanja koji ispunjava kao temelj sve oko nas. Duhovnost je osetiti i biti povezan sa onim stvarnim u tebi, ne sa iluzijom značenja koja si dao svetu i sebi. Ona je tok Svesti i Energije neodvojive od Više Realnosti. A opet ona je izgradnja ili kristalizacija određene supstance u tebi koju nazivaš “svesnim sobom” ili “pravim ja” a to se dešava samo tako da preokreneš energiju koja teče ka van i okreneš je ka unutra, ka samom izvoru osećaja života u sebi, srži tvog osećaja postojanja ili “ja”.
Stoga, ne možeš postati duhovan jer bi ti onda bio nešto drugo od “duhovnog”. Baš kao što ne možeš postati “materijalan” više nego što jesi u ovom trenutku, tako ne možeš postati ni “duhovan” više no što jesi u ovom trenutku. Čovek koji je Duhovan ne oseća se duhovnim. On je ta Duhovnost. Ali onaj koji se oseća materijalnim, čulnim, umnim, ima ideju o duhovnosti, o tome da postane nešto što sada nije. Ne možeš postati ništa što već sada nisi. Ali možeš preokrenuti unutarnji tok energije i tvoje svesti ka istinitijem ili lažnijem, ka sebi kao izvoru života koji vodiš ili ka projekciji da je život nešto izvan tebe. Baviti se pitanjem “duha” znači baviti se sa istinskim delom sebe. Biti duhovan je biti povezan sa najdubljim delom sebe i to razvijati dalje.
postati duhovan
Pitanje: Dobro. A iskušenja koja me povlače?
Odgovor: Iskušenja života postoje sve dok postoji razlika između tebe i života. Sve dok si svojim radom napravio opnu između tebe i života, između tebe i realnosti, između tebe, tj. tvoje slike o sebi i sveta oko tebe postojaće upravo “iskušenja” života. Niko te ne iskušava, ti samo padaš na delove koje nisi osvestio i koji te preuzimaju kroz proces identifikacije. Nikakav život nema ništa lično protiv tebe. Ali ti popuštaš navikama, konceptima, potrebama, strahovima i oni te tada preuzimaju. Da shvataš šta je duhovnost, šta je unutarnje i šta je svest, tada bi shvatio da je upravo u toj situaciji najveća vrednost.
Sve što te je povuklo daje ti mogućnost osvešćivanja i kristalizacije svesti. Nije problem kamen na putu već tvoje zapinjanje za njega. Nije problem slatkiš u izlogu, već je problem tvoje popuštanje vitalnom i telesnom zadovoljstvu da ti diktira način življenja i ispoljavanja. Duhovnost nije u borbi sa svetom, već u jasnoći šta je to svet i šta si to ti. Kada to budeš znao, više nećeš biti duhovan, nećeš težiti da postaneš duhovniji, ili da suočavanje tebe i sveta proglašavaš iskušenjem. Neće biti nečeg u tebi što je duhovno nasuprot onoga što nije duhovno, već ćeš shvatiti da je sve izraz tebe i da celi svet jeste izraz tvog unutrašnjeg stava i tačke percepcije. Kada zaboraviš na duhovnost i na prosvetljenje, to ćeš postati a da nećeš to ni znati, niti će ti to biti interesantno kao što sada jeste.

Monday, November 6, 2017

PEAT




Ključ za sve vaše probleme
PEAT (Psihoenergetska aurotehnologija) je metoda za samopomoć i pomoć drugima koju je godine 1999. razvio psiholog Živorad Mihajlović Slavinski, iz prastarih istočnih učenja, kineziologije, meridijanskih ili energetskih sistema i radova Gudharta i Kelahena.
PEAT je jedinstven i po tome što, pored rada na oslobadjanju od raznih stanja poput straha, anksioznosti, blokada, zadire u područje spiritualnog razvoja. Na višem nivou, on će vam pomoći da dođete do najdublje srži svoga bića, do svojih praiskonskih polariteta ili ličnih kodova.
Duboki Peat je praktična metoda koja ima za cilj eliminaciju različitih psiholoških problema, promenu percepcije sebe i sveta, promenu ponašanja i generalno povećanje kvaliteta života, i ona jako dobro uspeva u oslobađanju od konkretnih problema.
Integracijom naboja osoba postiže najmanje dve koristi, praktičnu i duhovnu. Gledano sa praktične strane, što manje naboja to je bolji kvalitet života. Sposobniji smo da radimo na svojim ciljevima a takođe naša percepija sebe i stvarnosti se iz korena menja.
Ova metoda se primjenjuje za rad na sebi i drugima a za cilj ima prevazilaženje različitih problema, neželjenih stanja i poboljšanje kvaliteta života uopšte.
Kod kojih problema se PEAT može primjenjivati?
PEAT se može primenjivati na sve što ima emocionalni naboj - strahovi, fobije, otpori, anksioznost, kompulsivnosti bilo kog tipa, nepoželjna ponašanja, mane, slabosti, itd. Sve što ima naboj koji mi doživljavamo kao problem.
Na primer, napadi panike, ljubomora, strah od javnog nastupa, stres, nesanica, depresija, prejedanje, agresivno ponašanje, napetost u prisustvu autoriteta, nedostatak motivacije da radimo na svojim ciljevima, osećanje niže vrednosti, potreba za privlačenjem pažnje, neuspeh, problemi u odnosima i slično.
Sve do nedavno samo mali broj odabranih ljudi znao je za mogućnost rešenja osnovnog životnog problema kroz neutralizaciju polariteta. Zahvaljujući Peatu, nekoliko hiljada ljudi je do sad neutralizovalo svoje lične kodove i oslobodilo sebe od nesvesnih i fundamentalnih problema koji su ih pratili kroz čitav život. Posle tog iskustva promene u njihovim životima bile su duboke i suštinske.

Duhovni rast, usamljenost, masovna svest


IDuhovni rast, usamljenost, masovna svest
Intenzivnijii duhovni rast se, takoreći po stereotipu, ne vezuje uz radno mesto, uz mnoštvo obaveza, društvenih, profesionalnih, porodičnih... Nije nemoguće i tako, ali, što se čine veći pomaci u svesti, to su pritisci okruženja masovne svesti sve veći, sve strašniji, nepodnošljiviji. Na svest koja je sve suptilnija, sve viših vibracija, sve senzibilnija - uslovi običnog života su sve grublji, postaju, kao što reče T. Mikušina, slično čekiću kojim se udara po nekom osetljivom elektronskom instrumentu.
Iskorak iz obične životne pozicije u neki manastir, u neko tiho, usamljeno mesto u prirodi, uz učitelja ili bez njega, nije samo iskorak ka "specijaliziranju" duhovnosti, već može da bude i bekstvo iz sve nepodnošljivijh uslova savremenog života, koji je... znamo kakav. Nekima je život u raljama masovne svesti pakao, odlazak u manastir, ašram ili u neku sličnu individualnu izolaciju može da znači pronađenu "obećanu zemlju". Čak i ne mora da se radi o posvećivanju duhovnosti.
Ima tv-reportaža o bračnim parovima intelektualaca koji su napustili velike gradove i prešli da žive i rade u nekim dalekim seoskim sredinama. Ili, jedan od zanimljivih primera: Čovek od osamdeset i nešto godina, koji kao da je tek prevalio šezdesetu, živi negde u planini, nekoliko kilometara od prvog naselja, do njega se dolazi samo na konju ili pešice, govori reporterki o svom životu, a na njeno pitanje, maltene sažaljivo postavljeno, da li bi rado prešao da ima uslove, u neko naselje, neočekivano odgovara: "Ovaj raj na Zemlji ne bih menjao ni za šta na svetu!"
Prelazak u izolaciju u drugom slučaju baš može da bude težak i traumatičan. Usamljenost može kod nekih da izazove mentalnu dezintegraciju, jer mogu da krenu procesi često nimalo lakog suočavanja sa sobom i sa onim što nosimo nešto dublje zakopano u sebi. U egipatskim školama misterija jedna faza života u izolaciji je bila istovetna silasku u pakao sopstvene duše, pročišćujući proces na putu intenzivnijeg duhovnog rasta.

Ako neko "specijalizira" duhovnost van stega masovne svesti i obaveza i trošenja energije u okviru nje, pa ostane i dalje van intenzivne uključenosti u društvo, ne vraćajući se u svoju "običnu" životnu poziciju iz koje je otišao, u redu je, jer čak i ponovna duža zalaženja u masovnu svest mogu biti teška.Razumljivo je da je takvima potrebno izvesno vreme, koji dan, za energetsko čišćenje od svega čime su se informaciono-energetski "inficirali" u masovnoj svesti.
To treba razumeti, ali onda imamo problem sa prenošenjem duhovnih ideja, teorija, objašnjenja, a osobito sa davanjem saveta i preporuka za praktičnu primenu ljudima koji su ostali u "običnoj" životnoj poziciji. Dakle, imamo problem kada takav neko, ko se duhovno usavršio van masovne svesti, i ostao da živi van nje, nastoji da savetima pomaže onima koji su ostali unutar nje. Lako je reći (na primer): "Samo budi! Ne delaj, delanje je od ega! Nadiđi um, poistoveti se sa Bićem! Posveti se meditaciji!", itd.
To svakako nije problem da izvede neko ko je van običnih porodičnih, profesionalnih i društvenih obaveza. Onome ko je u njihovoj mreži - ne da je izuzetno teško da se takvi saveti primene i uklope u sve dnevne, svakodnevne obaveze, nego je uglavnom i nemoguće da se to dosledno učini. Njega ne samo da mogu posao i uslovi u kojima radi da iscrpljuju tako da je hronično van elementarne ravnoteže za primenu bilo kakvih duhovnih saveta, već u njegovoj situaciji može da deluje i mnoštvo drugih ometajućih faktora (na primer, često i banalnih - naći, imati tiho mirno mesto za meditaciju u stanu, u višespratnici, u kojem bruji televizor, galama ostalih članova porodice, te brujanja sa ulice, iz drugih stanova, itd, što je mnogo više od galame koja smeta, to je pritisak grubih vibracija na um-duh-telo koji su rastom svesti postali prefinjeniji i osetljiviji).
Onaj ko daje takve savete, a ko više nije sputan masom takvih obaveza i ometajućih faktora, svoju duhovnu moć, stečenu u izolaciji, uz učitelja ili u manastiru, najneposrednije bi demonstrirao kada bi se ponovo vratio u životnu poziciju iz koje je otišao na duhovno "usavršavanje". Kada bi nam on dokazao da su svi saveti koje sada daje "sa strane" primenljivi i uz njegovo funkcionisanje u "običnoj" životnoj poziciji - morali bismo mu verovati.
Konstatacija kojoj se opravdano može prigovoriti: A zar već nema dosta onih koji su postigli visok ili viši duhovni nivo, pa se vratili u "običnu" životnu poziciju i nastavili da žive i deluju u njoj, ili koji su ostali u njoj (u slučaju da se ceo proces tu i izvodio).
Pitanje koje se raščlanjuje na dva potpitanja:
a) realno stanje u vezi sa nečijim, ili našim, postignutim duhovnim nivoom, u slučajevima "rada na sebi" i u slučajevima duhovnih težnji i kretanja na duhovnom putu;
b) realna efektivnost saveta koje takav neko, bilo ko drugi, mi sami, daje drugima, vrednost iskustva koje im prenosi.
Složena pitanja čije razmatranje zahteva prostor u posebnom tekstu...

Autor: Miroslav Prvulović

O ZAKONU KARME



O ZAKONU KARME
„Učitelju, sve mi izgleda toliko komplikovano“, požalio se jedan učenik. „Vidim da karma i reinkarnacija idu ruku pod ruku, ali kada pomislim na sve one akcije koje samo u jednom životu učinim, i kada ih pomnožim sa Bog zna koliko života, zgrozim se. Interakcija uzroka i posledice mora da je gotovo bez kraja.“
„I jeste“, složio se Učitelj, „sve dok čovek pokušava da razreši karmu u spoljašnjem svetu. Jedna želja vodi ka drugoj, i tako u nedogled. Svaka želja se mora ispuniti i svaka akcija se mora sprovesti do kraja.“
„Čak i trivijalne želje?“, nastavio je učenik zbunjeno. „Šta ako sam nekad možda poželeo da u nekom trenutku pojedem sladoled?“
„Čak i to“, učitelj odgovori odlučno. „Sva energija koju pošalješ, ma koliko slaba, mora ti se vremenom vratiti.“
Učenik podignu ruke u očajanju. „Onda sve izgleda potpuno beznadežno! To je kao da pokušavam da umirim talase na okeanu!“
„To je veliki posao, slažem se“, učitelj odgovori. „Ipak, nije toliko težak koliko se čini. Upitaj se ovo: Šta je to što prouzrokuje da se talasi uopšte pojave? Vetar. Bez vetra, površina okeana automatski postaje mirna. Na sličan način, kada se oluja iluzije smiri u umu, talasi akcije i reakcije spolja se automatski smiruju.“
„Dakle, ono što treba da radiš jeste da umiriš talase svog uma dubokom meditacijom i onda u meditaciji da se oslobodiš svesti o egu. Kada prestaneš sebe da posmatraš kao uzročnog činioca, talasi iluzije mogu nastaviti da se dižu i spuštaju spolja, ali na tebe više neće imati uticaja.“
„Da li bi pomoglo,“ upitao je učenik „kada bih potpuno prestao da delujem.“
„Hajde samo pokušaj!“, nasmešio se Učitelj. „Videćeš da jednostavno nije moguće prestati delovati. Čak bi i odluka da se prestane sa delovanjem bila oblik projektovanja ega ka spolja; stoga bi bila neka vrsta akcije.“
„Upoznao sam jednom jednog čoveka u Feniksu u Arizoni“, nastavio je, „koji je bio odrpan, odeven u prljave krpe i rekao sam mu: "Zašto se tako oblačiš? Nisi toliko siromašan da nemaš druge." Rekao je ponosno: "Odrekao sam se svega." Na to sam mu odgovorio: "Naprotiv, ti si se vezao, samo na drugi način – za nered."“
Bhagavad Gita nas uči da niko ne može da izbegne akciju – karmu, drugim rečima – tako što bi prestao da deluje. Ali Gita nas uči vrednim načinom da se oslobodimo karme. Ono što preporučuje je niškam karma: delovanje bez želja, to jest, delovanje bez želje za plodovima rada. Dakle, ako tako deluješ, postepeno se oslobađaš vezanosti za karmu.
Tokom aktivnosti nikada nemoj osećati da si ti taj koji deluje. Deluj sa mišlju da je Bog onaj koji Čini. Moli mu se: Bože, Ti činiš kroz mene.
Čak i kada grešiš, neka On bude odgovoran. On to voli! Naravno, ne smeš namerno činiti loše i onda Njega kriviti za to! Ali ako radiš najbolje što možeš ali opet nemaš uspeha, daj svoj neuspeh Njemu. Drži se čvrsto misli da si večno slobodan u svom Sopstvu. To je način da se postigne konačno oslobođenje u Gospodu.
Naravno, i druge stvari su uključene u sve ovo: predanost, meditacija, Božija milost, itd. Ali što se tiče delovanja, akcija bez želja je put ka slobodi.
Autor: Paramhansa Jogananda

Sunday, November 5, 2017

POZIVAM VAS U GRUPU *SRECE*



s
U cetvrtak sam dozivela veliku srecu.
Nisam videla na desno oko zadnjih 10 meseci, a u cetvrtak sam ponovo progledala i osetila se izuzetno srecnom zbog toga.
U zelji da to osecanje podelim sa vama, odlucila sam da sedam slobodnih termina PEATa ponudim onima koji zele da se oslobode tereta koji ih usporavaju u zivotu i cine ih nesrecnim, po najpovoljnijim uslovima ikada.
Svi koji se jave ovim povodom postace clanovi “GRUPE SRECE” koji ce osim rada sa mnom i ponudjene povoljnosti, imati i besplatne energetske tretmane na daljinu dva puta dnevno, tokom trajanja tretmana (oko 2,5 meseca), potpuno besplatno.
Ono sto moram da naglasim je da ne mogu da primim za klijenta osobe sa teskim psihijatrijskim dijagnozama. To se, naravno ne odnosi na one koji pate od depresije, anksioznosti ili imaju panicna napade.
Zajedno cemo se osloboditi svih vasih strahova i nezadovoljstava. Dobicete odgovore na sva pitanja koja vas muce kao i rasterecenje u svim segmentima zivota. Napominjem da je za rad sa mnom neophodno da budete potpuno iskreni i otvoreni, pre svega prema sebi, jer jedino tako mozete doziveti blagodeti metoda koje radim sa klijentima. Procesor je samo vodic koji vas vodi od vasih problema (jednog po jednog) do resenja, a vi imate glavnu ulogu u radu na sebi, jer ako govorite naglas samo istinu, problem se lakse i brze resava. Zato mi se javite na moju SKYPE adresu “savetovaliste 888” ili na mojuFB licnu stranicu gde mozemo da komuniciramo putem messengera https://www.facebook.com/biljanajjj

Joganandine lekcije: ŽIVOTNA ENERGIJA LEČI



Gospod Isus Hrist je rekao: „Ne živi čovek o samom hlebu, nego o svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih."
„Reč" je Životna Energija ili Vibrirajuća Kosmička Sila. „Usta Božja" su medula oblongata (produžena moždina; zadnji deo mozga, koji se sužava u kičmenu moždinu). Ovo je ulaz (Usta Božja), najvažniji deo ljudskog tela, za Životnu Energiju („Reč") koja podržava čovekovu egzistenciju. U hinduističkim i hrišćanskim spisima ta Reč je Aum, odnosno Amen.
Samo je Savršena Moć ta koja leči; svi spoljni načini stimulacije samo sarađuju sa Životnom Energijom i bezvredni su bez nje.
Lečenje prema temperamentu
Medicina, masaža, nameštanje kičme ili elektro-terapija mogu pomoći da se povrati izgubljena harmonija u ćelijama hemikalizacijom krvi ili fiziološkom stimulacijom. Ovi spoljni načini ponekad pomažu Životnoj Energiji pri lečenju; međutim, nemaju moć delovanja na mrtvo telo iz kojeg je Životna Energija otišla. U zavisnosti od specifične prirode individue i njenog karaktera i temperamenta, za lečenje se mogu koristiti imaginacija, razum, vera, emocije, volja ili trud, bilo da je osoba imaginativna, intelektualna, verujuća, emotivna, voljna ili stremeća. Ovo je poznato malom broju ljudi.
Emil Kue je istakao vrednost autosugestije; međutim, osoba intelektualnog tipa nije prijemčiva na sugestije, nju može da zainteresuje samo metafizička rasprava o moći svesti nad telom. Ona ima potrebu da razume svako zašto koje se tiče mentalnih moći. Ako joj se objasni, npr, da se plikovi mogu stvoriti hipnozom, kako je to pokazao Viljem Džejms u „Principima psihologije", analogno tome moći će da shvati da moć uma može da izleči bolest. Drugim rečima, ako um može da stvori loše zdravstveno stanje, zašto ne bi mogao da stvori i dobro zdravstveno stanje? S tim u vezi, ova osoba sada može da razume da je moć uma razvila različite delove tela; um nadgleda proizvodnju i obnavljanje ćelija tela.
Autosugestija je takođe nemoćna da deluje na čoveka kojeg karakteriše jaka moć volje. On može biti izlečen od bolesti afirmacijama koje stimulišu njegovu volju više od njegove imaginacije. Autosugestija je ipak od koristi ljudima čiji temperament je uglavnom emotivan.
ruke koje lece
Snaga emocije i volje
Zabeležen je slučaj jedne emotivne osobe koja je izgubila moć govora, da bi, zatim, tu moć povratila kada je bežala iz zapaljene zgrade. Iznenadan šok izazvan plamenovima nagnao je ovu osobu da viče: „Vatra! Vatra!" - zaboravljajući svoju dotadašnju govornu nemoć. Jaka emocija je porazila podsvesnu naviku-bolest. Ova priča je primer isceljujuće moći intenzivne pažnje.
Za vreme mog prvog putovanja parobrodom, od Indije do Cejlona, iznenadilo me je prokletstvo morske bolesti i tom prilikom sam izgubio cenjeni sadržaj svog stomaka. Bilo je to, za mene, jedno veoma uvredljivo iskustvo. Navalilo je u trenutku kada sam potpuno uživao u prvom iskustvu ploveće sobe (kabina) i plivajućeg sela. Tada sam čvrsto odlučio da nikad više ne budem tako prevaren. Stao sam čvrsto na pod kabine i zauzeo stabilan stav. Zapovedio sam sebi da nikad više ne dopustim morskoj bolesti da me savlada. Kasnije, za mesec dana putovanja do Japana i nazad, i za 50 dana puta od Kalkute do Bostona, i za 26 dana puta od Sietla do Aljaske i nazad, nikada mi više nije bilo muka.
Pokretanje Životne Energije
Moći volje, imaginacije, razuma ili osećanja nisu dovoljne kako bi dovele do fizičkog ozdravljenja. One deluju samo kao različiti posrednici, koje, u zavisnosti od temperamenta osobe, na odgovarajući način, mogu pokrenuti Životnu Energiju da leči. U slučaju paralize ruke, ako voljom i imaginacijom stalno stimulišemo Životnu Energiju, ona može iznenada da pojuri do bolesnog nervnog tkiva i da izleči ruku.
Ponavljanje afirmacija treba da bude postojano i neprestano, tako da snaga volje, ili razuma, ili osećanja bude dovoljna da pokrene neaktivnu Životnu Energiju i preusmeri je u prirodne kanale. Čovek ne bi smeo umanjiti važnost ponavljanih, sve dubljih, napora.
Pri sađenju, uspeh zavisi od dva činioca: potentnosti semenja i kvaliteta zemljišta. Slično tome, u lečenju je najvažnije da postoji moć isceljenja i prijemčivost pacijenta na lečenje „... Sila (odnosno, moć lečenja) iziđe iz njega..." i „... Vera tvoja spasila te je ..." (po Marku 5;30;34): ovakve Biblijske izreke pokazuju da su potrebni i moć isceljenja, i vera bolesne osobe. Veliki iscelitelji, ljudi koji su našli Boga u sebi, ne leče slučajno, već sa egzaktnim znanjem. Potpunim uvidom u upravljanje Životnom Energijom oni šalju ka pacijentu stimulativni impuls, koji harmonizuje protok Životne Energije u pacijentu. Tokom lečenja, oni zapravo vide kako psihofizički zakoni Prirode deluju u tkivima bolesnog čoveka i isceljuju. Osobe nižeg duhovnog postignuća takođe su sposobne da leče sebe i druge vizualizovanjem i usmeravanjem priliva Životne Energije u oboleli deo tela.
jogananda
Moguća su i trenutna izlečenja fizičkih, mentalnih i duhovnih bolesti. Tama taložena vekovima može biti u jednom trenutku raščinjena dovođenjem svetlosti, a ne pokušajima isterivanja mraka. Čovek ne može da kaže kada će biti izlečen, zato ne treba postavljati tačne vremenske granice.
Vera, a ne vreme, će odlučiti kada će biti izlečen. Rezultati zavise od tačnog buđenja Životne Energije i od čovekovog stanja svesti i podsvesti. Nedostatak vere koči Životnu Energiju i sprečava savršeno delovanje ovog Božanskog Doktora, Graditelja Tela i Majstora-Zidara.
Napor i pažnja su najbitniji za postizanje odgovarajućeg stepena vere ili moći volje, ili mašte koji će automatski podstaći Životnu Energiju da leči. Želja ili očekivanje rezultata slabi moć istinske vere. Bez korištenja volje i vere, Životna Energija ostaje uspavana.
Potrebno je vreme da pacijent koji pati od hronične bolesti oživi oslabljenu moć volje, vere ili mašte, pošto su njegove moždane ćelije filigranski izbrazdane mislima o bolesti. Potrebno je dosta vremena da se izgrade loše navike svesti o bolesti. Isto tako, potrebno je određeno vreme da se izgrade dobre navike svesti o zdravlju.
Ako sugerišete sebi: „Dobro sam", a u stvari sumnjate u to, efekt je isti kao kada biste uzeli dobar lek i istovremeno progutali drogu koja poništava njegovo delovanje. Kada koristite misli kao lek, morate paziti da dobre misli ne neutrališete lošim mislima. Da bi misao bila aktivna i uspešna, mora biti oplođena takvom voljom, koja će odbiti loše uticaje negativnih misli.
Istina je moć u afirmaciji
Misli se moraju razumeti i ispravno primeniti da bi bile delotvorne. Ideje prvo ulaze u ljudski um u gruboj, neobrađenoj formi; potrebno je da budu prihvaćene sa dubokim razmišljanjem. Misao iza koje ne stoji duševna ubeđenost nema vrednosti. Zbog toga ljudi koji koriste afirmacije bez dubokog uvida u istinu na kojoj se zasnivaju (čovjekovo nerazdvojno jedinstvo sa Bogom) imaju loše rezultate i žale se da misli nemaju iscijeljujuću moć.
Autor: Paramahansa Jogananda, odlomak iz knjige "Naučno isceljujuće afirmacije"