Postoje ljudi koji su godinama u potrazi za smislom života. U vezi s time, jednom mi je jedna učesnica seminara ispričala divnu zgodu, koju vam svakako želim prenijeti.
Bilo je to ovako:
Jedna njezina znanica je pušila hašiš. Kad se jednom prilikom našla u “povišenom” stanju svijesti, doživjela je prosvjetljenje. Osjećala je: sada je znala sve. Znala je, što je smisao života. Kako tu spoznaju niti u kojem slučaju ne bi opet izgubila, otišla je u kuhinju i zapisala svoje misli na ceduljicu.
Tada se vratila u spavaću sobu. Kada je djelovanje droge prestalo, htjela je vidjeti što je napisala u kuhinji. Pošla je dakle u kuhinju, našla papir i pročitala:
“Sjedim u kuhinji i pišem”.
Vjerojatno sebi možete predsataviti zapanjen izraz lica te dame. To bi dakle trebao biti smisao života?
Toliko o tom događaju.
“Sjedim u kuhinji i pišem” ne znači ništa drugo, do živjeti u ovdje-i-sada. A to je isto što i Zen-budisti kažu na sljedeći način:
“Kada jedem, jedem;
kada pijem, pijem;
kada čitam, čitam;
itd., itd.”
Život u ovdje-i-sada.
Vidite dakle: nisu potrebne nikakve droge, da bi se došlo do te spoznaje. Potrebno je samo malo fizike i zdrav ljudski razum. Život je tako jednostavan – ako se držimo onog bitnog.
No comments:
Post a Comment