VOJNA OBAVEZA. PREMA KOME JE IMAMO I KAKO JE ISPUNITI. — Dr. Dmitry TARASOV

Ubrzo je Dan pobjede— poseban praznik za mnoge, pa tako i za mene. Moj djed nije bio samo pilot lovačkog aviona tokom trajanja cijelog Velikog Otadžbinskog rata 1941-1945 i bivao ranjen nekoliko puta u borbi, već je i učestvovao u bici za Beograd i oslodođenje Yugoslavije, zemlje u kojoj ja sada živim. Njegova svečana uniforma visi na vješalici isključivo pod uglom od 45 % i njena težina je veća od težine najdeblje kožne jakne. Medalju „Smrt fašizmu— sloboda narodu“ mu je u Beogradu uručio lično Josip Broz Tito, koga je moj djed posle rata služio u avijacijskoj pratnji još par godina.

Moja generacija takav rat ne poznaje. Ipak, moji vršnjaci su se borili u Avganistanu, a mlađi u Čečeniji. Ja sam rezervni oficir. A čak i ako Vi lično nemate prijatelje vojnike, a traćite svoj život u kauču uz TV i internet ili u sportskim barovima uz pivo, onda ste vjerovatno gledali realistične umjetničke i dokumentarne filmove o ratu. Na primjer, “Spasavanje redova Rajana”. 

Nadam se da shvatate šta je to rat, zašto dolazi do njega i koliko rat košta, kako materijalno tako i u pogledu ljudskih žrtava. Nadam se da ste u stanju da mislite i da ćete se složiti da dugujemo zahvalnost svim vojnicima koji su tokom istorije dali svoje živote da bi mi živjeli. I ako ništa od toga ranije nijeste naslućivali, sada to sigurno znate.

Mi dugujemo svakom vojniku, živom ili poginulom.

Vojnici ne daju svoje živote da bi mi uživali u većem komforu i glamuru i okvirima za ajfon sa brilijantima. Svaka generacija treba da pruži nešto sljedećoj generaciji, tako da čovječanstvo ne troši energiju na puko preživljavanje, već na realizaciju svog potencijala.

“Osnovna svrha napretka nije u udobnostima a nije čak ni u bezbjednosti. Razvoj civilizacije pruža čovjeku mogućnost da skoncentriše svoju duhovnu energiju ne na ponižavajuće teškoće svoga bića, već na njegov dubok efekat”. 
Boris Akunjin

Pali vojnici su primili metak za tim. A šta je svako od nas ponaosob uradio za Tim? Ubijeđen sam da bi svaki čovjek na Zemlji trebao svakodnevno da se zapita: “A šta ja radim za Tim Čovječanstva?”
Samo Vi možete dati odgovor na to pitanje, i ukoliko o tome još uvijek nijeste razmišljali, tako ponižavate svoju braću koja se nisu vratila iz borbe. To su braća koji su razmišljali o tome, zato su i postupili onako kako su mislili. A ako o tome uopšte niste razmišljali, ili pak jeste, a ne namjeravate da uradite ništa, dok Vas ne počnu primoravati na to, ispada da su ti vojnici umrli uzalud. Porazgovarajte o tome sa Plavim beretkama 2 avgusta u Gorki Parku u Moskvi.

Ako Vas ne zabrinjava to što se svijet pretvara u Veliki brat šou ili Jersey Shore, bilo bi bolje da je Hitler pobjedio. Naravno, Hitler nije smio da pobijedi. Ali ni građani ne smiju da traće krvlju plaćene godine slobode na gledanje TV-a sa ciljem da se ponašaju poput idiota. Društvo treba da se uključi, jer su vojnici već uradili svoj dio posla, i da nastavi tu težnju, da stvara raj na Zemlji.

Nije dovoljno samo sjedeti i biti zahvalan i “ne griješiti”. Moramo da uzvratimo uslugu. To je naša dužnost prema precima i potomcima. Moramo djelovati.

Moramo prestati da živimo na način kao da smo mi – središte zemlje, ili „sami vrh evolucije“. Zato što smo mi— karika u lancu.

I da bi vratili dug, svako od nas je dužan da posveti svoj život pomaganju čovječanstvu da ostvari svoj potencijal. Ako ne znate kako to da uradite, onda pitajte ljude sve dok Vam oni to ne objasne, ili dok sami ne shvatite. Izbjegavanje otplate duga ignorišući činjenicu njegovog postojanja neće uspjeti. Ako ste nekako uspjeli da izbjegnete vraćanje kredita banci— molim Vas, podijelite Vaše iskustvo.

Vojnici ne traže izgovore i ne smišljaju opravdanja. Oni ne mogu reći: “To nije moguće jer…” Ako ne mogu nešto uraditi, oni iznalaze zaobilazno rješenje. Ako ne znaju kako da urade nešto, oni nauče. Pri čemu je upravo to često— povratna forma— “naučite se”. Civilima je jednostavnije: skoro te svemu nauče, i malo je vjerovatno da je potrebno platiti krvlju za obuku.

“Kao vojnik se ne rađa, vojnik se postaje”. Parafraza Cicerona.

Oni ne sjede na krevetu, proklinjući svoju beskorisnost, i koriste je da bi opravdali svoju beskorisnost u budućnosti. Oni jednostavno uzimaju i rade. Društvo je sposobno za isti takav nivo odgovornosti. I to ne predstavlja nekakav strašan teret, zbog kojeg civili moraju žrtvovati sve što vole. Nije potrebno svaki dan praviti pomene i kačiti plakate: “Niko nije zaboravljen, ništa nije zaboravljeno”. Trake Ordena Svetog Đorđa jednom godišnje stavljati na antene automobila i druga bezvezna mesta? Po čemu je ovaj ritual bolji od poklanjanja vijenaca mimoze ženama jednom godišnje?

Sve što zaista treba da uradimo – je da shvatimo kako možemo stvoriti bolji svijet za sebe i za druge i da to uradimo.

Uzgred, u svakom slučaju nama i slijeduje da živimo upravo na ovaj način— za to postoje mnogi razlozi.

Jasno je da mi i dalje živimo u doba idiokratije. Mnogi ne ispunjaju svoju vojnu dužnost. I ako upravo Vi imate na glavi gel za kosu, onda ste sigurno među njima.

Trenutno u Rusiji traje prolećni poziv u vojnu službu. Kao i obično, regruti “nestaju”. Navodno, iz raznih razloga. 
Ali ja mislim da postoji samo jedan glavni razlog.

Upitajte se, da li ste spremni dati život za to, da bi “glamurozna družina” mogla da nastavi da se druži, da se snima “Veliki Brat” i “Dom 2”, a da se (od 07.05.2012 bivši) predsjednik Rusije pojavljuje pred kamerama svaki put sa novim satom na levoj ruci? Veoma skupim, nije marke “Poljot” ili “Slava”. I kupljenom našim novcem. Drugim riječima, da li pozajmljujete im ono što Vam je najdragocjenije, iako još i razumijete, da oni to ne cijene i da će sve proćerdati?
Nijeste spremni? Pa nemojte to da tražite od mladeži regrutnog uzrasta, nazivajući to “vojnom obavezom”.