Pauza za Majstorstvo

Rijetko smo sretni kada nas život stavi na klupu – bunimo se i protestiramo jer bismo mi baš igrali utakmicu na terenu, nikako čučali u zapećku, a gle što nas snašlo...

No, pauza na klupi je bitno životno iskustvo. Prvo, ne bi nas Sila s kojom smo uvijek povezani (bili toga svjesni ili ne) dovela do prisilne stanke, da nam nije potrebna. Stoga je prvi korak klupu ne doživjeti kao kaznu, nego dapače nagradu. Prilika da zastanemo na svom putu, kao poslije zahtjevna planinarenja, i ohanemo na tren promišljajući svoje stanje i novi smjer kretanja. Jer, koliko god u vanjskim scenarijima izgledalo da nas je na klupu spremila neka nepravda... zapravo je suprotno: na klupe nas povlači naša unutarnja Čarobnica, Sila svjesna nužnosti životnog balansa koja nas na klupu smjesti upravo kako bi se u pauzi nanovo uspostavila unutarnja Ravnoteža.

Klupa je mjesto u našoj svijesti, i životu, gdje se sabiremo. Temelj dovoljno stabilan i siguran da, provedemo li dovoljno svjesnog vremena na njemu, osjetimo kako nam se u miru vraća naša unutarnja stabilnost. A time i snaga te novo nadahnuće za daljnji rad. Bez pauze, nema stvaranja: tek sjedeći strpljivo u tišini, gledajući obnovu koja se iznutra događa, dobivamo inspiraciju i obnovljenu viziju. Što nas spontano pomiče s klupe mirovanja na klupu majstorstva.

U radionicama starih majstora, kovača, drvodjelaca... svih onih koji svoju znanost i umjetnost – zapravo svoj život – bruse svjesno i temeljito, milimetar po milimetar... uvijek se nalazi klupa. Sveto mjesto Majstora gdje je u stanju pogrbljen, satima, zanesen u svaki detalj nekog posla, kovati, tesati, skidati i dodavati što je potrebno da bi njegovo djelo konačno bilo izraz najveće ljubavi i najvišeg umijeća. Stoga, kada nas zatekene pauza, pozvani smo reći „hvala“. Gledajući kako se neki dio našeg ega možda i ljuti jer bi on baš sad radio miljun drugih poslova. Ali neka, ima za njih vremena: jer kada nam se u životu dogodi „klupa“, mudro je znati da smo stavljeni na mnogo potrebnu pauzu prije novog velikog stvaranja jer kreativnost nikad ne dolazi iz trke i stihije, nego iz unutarnje tišine i mira.