Koja je svrha svega što radite?

Girija
Mi živimo površno – na ivici, na granici svog bića. Čula su upravo na granici, a vaša svijest je put ka dubini središta vašeg bića. Mi živimo čulno; to je prirodno. Ali to nije i najviše postignuće, konačni procvat. To je samo početak. A dok živimo u skladu sa čulima, mi smo u osnovi vezani za predmete jer su čula irelevantna sve dok se ne ukaže neki predmet ili doživljaj. Na primjer, oči su beskorisne dok nema nečega da se vidi; uši su nekorisne dok nema nečega da se čuje, a ruke su nekorisne dok ne postoji nešto što treba dotaći. Mi se krećemo svijetom samo zato što imamo potrebe koje se mogu ispuniti samo putem predmeta – predmeta koje skupljamo dok se krećemo vanjskim svijetom, kao što se vezujemo vezanostima da bi ispunili potrebu osobnosti.
A zašto se ne krećete iznutra? Zato što još niste stvorili takve potrebe, težnje ili porive ka samospoznaji. Kada se stvore takve potrebe, vi ćete se kretati iznutra sa takvom lakoćom kao što se krećete izvana. Kakva je to potreba? Ta potreba je povezana sa izvornom svrhom života Tko sam Ja? za religijom, za ostvarenjem besmrtnog duha. Vi ne možete biti religiozni dok takva potreba nije prisutna. Kako se ta potreba stvara? Kakvog procesa pojedinac treba biti svjestan da bi se stvorila duboka potreba koja pomaže za kretanje iznutra?
Skoro svi žive čulno: odatle proizlazi da treba živjeti u kontaktu sa predmetima. Čula su samo na granici našeg bića, ona su tjelesna, a predmeti nisu čak ni na toj granici: oni su udaljeni i od te granice. Zato se bitne stvari moraju shvatiti prije nego li uđemo u ove razumijevanje pa i primjenu kao tehniku.. Zna se da svi trebamo hranu, trebamo vodu, prostor u kojem ćemo živjeti. To su naše tjelesne potrebe koje se mogu naći samo u svijetu, zato je sasvim prirodno da se svijest kreće čulima prema svijetu. Dok ne stvorite potrebe koje se mogu ispuniti samo ukoliko se krećete iznutra, nikada se nećete odlučiti za unutarnje putovanje. Prvo, svijest je u središtu. Drugo, čula kroz koja se svijest kreće su na granici, a svjetovni predmeti prema kojima se svijest kreće uz pomoć čula su izvan te granice.
Bitno je zapamtiti: svijest je u središtu, čula na granici i predmeti izvan te granice. Pokušajte to razlučiti, potom će vam primjena tog razumijevanja biti sasvim lake.
Sagledajte to iz različitih pravaca. Čula su između. Na jednu stranu je svijest, na drugoj strani je svijet objektivnosti, čula su upravo u sredini – između te dvije krajnosti.
Od čula se možete kretati na bilo koju stranu. Možete poći ka predmetima, a možete otići i prema središtu, udaljenost je ista. Od čula su vam vrata otvorena na obije strane. Krenite ka predmetima ili ka središtu. Vi ste sada u čulima. Zato mudraci kažu, da su nirvana i svijet na istoj udaljenosti od nas. Razumijevajući ovo nemojte misliti da je nirvana (mokša, oslobođenje) nešto previše daleko.
Svijet i nirvana, ovaj svijet i onaj svijet su na istoj udaljenosti od nas. Većina ljudi smatra da je samospoznaja, vrlo udaljena – da je “moksha” (Oslobođenje), da je Kraljevstvo božje jako daleko. Mi osjećamo da je svijet vrlo blizu, upravo ovdje. Ali TO je na istoj udaljenosti od nas. Svijet je ovdje, ali i samospoznaja je ovdje, također. No, o čemu se radi?. Ka nirvani treba se kretati ka unutra, za predmetima treba kretati vani. Udaljenost je ista. Od mojih očiju, centar je udaljen isto toliko koliko ste i vi udaljeni od mene. Ja vas vidim ukoliko se krećem izvana; a sebe vidim ako se krećem unutra. A svi mi smo pred vratima čula, ali prirodno je da tjelesne potrebe namirujemo pomoću svijesti koja se kreće izvana.
Još je nešto važno spomenuti, sko se želite kretati iznutra, a niste svjesni smrti, još niste postali čovjek. To je osnovna razlika između životinje i čovjeka – zato što životinja ne može biti svjesna smrti; samo čovjek može biti svjestan smrti. Samo čovjek stvara potrebu da se kreće unutar sebe. Nemojte se plašiti, nemojte bježati od činjenica. To je prisutno, to je u egzistenciju došlo zajedno sa vama. Vaša smrt se rodila sa vama; od toga ne možete pobjeći. To samo možete sakriti u sebi. Budite svjesni toga. Onog trenutka kada postanete svjesni da ćete umrijeti, da je smrt izvjesna, vaš um će se sasvim okrenuti ka drugom pravcu. Zbog toga se kaže da je hrana osnovna tjelesna potreba, ali nije potreba vašeg bića, jer i ako dobijete hranu, smrt nećete izbjeći. Hrana vas ne može zaštititi od smrti.
Cjelokupne životne potrebe tjeraju da se krećete izvana. Stoga uvijek treba imati na umu da bilo što da radite, bilo što da postignete, uvijek se treba prisjetiti pitanja: “Ako uspijem, što onda?” Ima li u tome nekog smisla ili je tu prisutan tek neki površni smisao koji ste sami izumili da stvorite izvjesnu iluziju oko sebe? Tako biste osjetili da radite nešto vrijedno, zapravo vi tako samo traćite svoje vrijeme i energiju, ne činite ništa značajno! Um ima veoma mali fokus.Većina ljudi živi stvarajući površna značenja i svrhe samo za ovaj trenutak.
Skoro nikada o svom životu ljudi ne misle kao o cjelini, bilo da on ima smisla ili ne. Vi nastojite da stvorite nova značenja i to vas gura u život. Zato život jednog siromaha ima više smisla nego život bogataša – zato što siromah treba još mnogo toga dobiti, postići. To mu daje smisao života. Ako ste zaista bogati, to znači da već imate sve što vam ovaj svijet može pružiti. Tada život biva besmislen. Više ne možete stvoriti nikakav smisao za ovaj trenutak, za ovaj dan, za pomoć svom životu. Zato su bogatija društva, bogatije kulture, lišene viših ciljeva i smisla u životu.
“A, što onda?” Ima li u tome nekog smisla ili je tu prisutan tek neki površni smisao koji ste sami izumili da stvorite izvjesnu iluziju oko sebe? Tako biste osjetili da radite nešto vrijedno, zapravo vi tako samo traćite svoje vrijeme i energiju, ne činite ništa značajno! Tu je samo jedna značajna stvar: ako možete biti sretni bez ičega – bez ikakve ovisnosti, ako možete biti blaženi dok ste sami – sasvim sami, kada nije ništa potrebno za vaše blaženstvo, tek tada možete biti u blaženstvu; inaće ćete biti ojađeni Zavisnost je bijedna, a onaj ko zavisi od posjedovanja, onaj koji zavisi od akumuliranog znanja, koji zavisi od ovog ili onog, on tako samo pomaže da njegova bijeda raste sve više. Stvarate li samo vjerovanje da je ovo ili ono smisao vaše egzistencije?
Koja je svrha svega toga? što radite? Samo da vam vrijeme prođe? Samo da protraćite život? Ili imate neki autentičan cilj za koji mislite da vas može usrećiti? To je jedan od zaključaka koji vas može okrenuti sebi.
Samo zamislite – sve što vam je potrebno je tu; to imate. što sada? Iznenada svaki smisao nestaje, postajete besmisleni. Vi ste već to postali, ali niste bili svjesni. Sve zbog toga što nikada ne sagledava život u cjelini.
Ako se odlučite preokrenuti nešto u sebi, učite! Bilo što da činite, učite iz toga. Izvucite iz toga suštinu. Osvrnite se i pogledajte što ste činili sa svojim životom, energijom i vremenom. Da li iste greške, iste gluposti, iznova i iznova?. Krećete li se u krug?. Zapravo, nije dobro reći da vi pokrećete taj krug, taj točak okreće vas. Večina se neprestano mehanički kreće u tome. Rećeno je da je veoma neobično naći čovjeka koji uči od života – rijetka pojava. Zapravo, niko ne uči od života. Ako učite, ne možete načiniti dva puta istu grešku. Ali vi nastavljate da činite iste greške – uvijek iznova. Bolje reći, što više to činite, to sve više postajete skloni da nastavljate sa time.
Zato u Indiji svijet zovu “sansar”. Sansar znači točak koji se neprestano kreće, a vi se samo vežete za jednu prečku na njemu i stalno se okrećete. Sve dok ne naučite nešto o tom točku, o tom začaranom krugu, tom sansar, sve dok ne naučite nešto o tome, nećete se osloboditi.
Učite iz svog života jer ne postoji drugo učenje. Sveti spisi vam neće ništa dati, niti sljedbe, niti ikakva pripadnost nečemu, nekomu.. Učite iz vlastitog života, zaključujte iz toga, što ste činili sa sobom? Ako ste u točku, iskočite iz toga. Ali da biste znali da ste u točku, treba duboko prodrti u shvaćanje i učenje o samm sebi.