Tokom dužeg vremena ste se borili sa svojom bolešću. Doživljavali ste je kao nešto tuđe, nešto što vam smeta. Sad znate da sve u svom životu činimo sami, svojim mislima i svojim ponašanjem. Zbog toga, prije nego što počnete da kontaktirate svoj podsvijesni um, promijenite odnos prema samom sebi i svojoj bolesti. Pa to je vaša bolest, i vi ste je „odgajili“ u svom tijelu.
Ljudi su navikli na stereotipno mišljenje, prema kom je bolest neprijatelj i protiv nje se treba boriti na sve načine, bez obzira na posledice. Međutim, boriti se protiv bolesti, znači boriti se protiv samog sebe. Zbog toga je prihvatite i odreknite se borbe protiv samog sebe.
U vaseljeni nema sile koja ne može da se iskoristi na pozitivan način. A vaša bolest je upravo ta sila. Iskoristite je kao sredstvo za sopstveni razvoj.
Komunikacija sa svojom podsvešću je velika tajna. To je dodir sa velikim i neopisivim silama vaseljene. Ako ste spremni da otpočnete sa upoznavanjem ovih sila, onda to radite samo sa čistim pomislima.
Da bi se uspešno komuniciralo sa podsvešću, neophodno je utvrditi određene signale ili jezik znakova s njom. Biće bolje ako ne počnete da namećete podsvijesti određeni stereotip komunikacije, već joj pružite mogućnost da sama rešava kakav signal će izabrati za odgovor.
Sad se smestite udobno i budite spremni da postavite pitanje sebi, svojoj podsvesti. Pošto postavite to pitanje, vaš zadatak je da budete veoma pažljivi i osetljivi na one promjene koje će se dešavati u vašem tijelu. Pratite osjećaje u jednom ili drugom delu tijela, misaone likove i unutrašnje zvuke ili unutrašnji glas. Ne pokušavajte da utičete na odgovor. Podsvijest će samostalno izabrati način za odgovor. Vi morate biti dovoljno osjetljivi da biste uhvatili odgovor.
Pitanje je sledeće: „Da li je moja podsvest spremna da sada kontaktira sa mnom na svesnom nivou?“
Odgovor može biti bilo kakav – to zavisi od vaše podsvijesti. Na primjer, kroz neko vrijeme se pojavi osećaj žiganja u oblasti želuca. Još uvijek ne znate šta znači ovaj odgovor, „da“ ili „ne“. Zbog toga zahvalite podsvijesti na odgovoru i recite: „Podsvesti, želio bih da shvatim tvoj odgovor. Ako osjećaj žiganja u oblasti želuca znači ’Da, ja bih htjela da kontaktiram’, neka se ovaj osećaj ponovi ili postane jači i jasniji. Ako ovo saopštenje znači: ’Ne, nijesam spremna da kontaktiram’, onda, naprotiv, učini ovaj osjećaj jako slabim, dok potpuno ne nestane.“
Ako se signal ponovi i postane jači, onda to znači da je odgovor „da“, prema tome, podsvijest izražava spremnost da kontaktira sa vama na svjesnom nivou. Ponovo joj zahvalite (uzgred, ne zaboravite da to činite posle svakog odgovora). Sad ste uspostavili kanal veze sa svojom podsviješću i možete da joj postavite pitanja, na koja će ona da odgovara sa „da“ ili „ne“.
Ukoliko odjednom na pitanje dobijete odgovor „ne“, ne ljutite se. Odgovor ste svejedno dobili. To se dešava u slučaju da podsvijest nije spremna da kontaktira iz ovih ili onih razloga (umor, loše raspoloženje, nepovoljne spoljašnje okolnosti, buka) ili može da znači da treba da promenite odnos prema svojoj podsvijesti i da se prema njoj (to jest, prema sebi) odnosite sa više poštovanja. U takvom slučaju joj se izvinite, zamolite od nje oproštaj zbog nepovjerenja prema sebi, zbog borbe protiv bolesti. Obratite joj se s poštovanjem, nježno. Možda je podsvijest jednostavno uplašena i treba je umiriti. Ili vi naprosto ne vjerujete u mogućnost takvog kontakta. Sačekajte neko vrijeme, eliminišete moguće prepreke i probajte ponovo.
Umjesto osjećaja, podsvijesni um može da dâ odgovor u obliku vizuelnog lika ili neke misaone predstave, pri čemu odgovor „da“ predstavlja jedan lik, a odgovor „ne“ – drugi. Isto tako, možete da učinite predstavu svetlijom za odgovor „da“ i tamnijom za odgovor „ne“. Ukoliko odgovor bude misaoni zvuk, onda on može da bude glasniji u slučaju „da“ i tiši u slučaju „ne“
U principu, koliko ljudi – toliko i načina kontaktiranja. Svako sebi bira onaj koji mu više odgovara.
Želeo bih da shvatite da nema loše ili dobre podsvijesti. Ona je uvijek spremna da kontaktira s vama, ako to iskreno želite. Podsvijesni um se uvijek brine o vama, ali to radi na svoj način – oslanjajući se na iskustvo cjelokupne vaše lične istorije, to jest onako kako ste ga sami obučili. Zbog toga imajte povjerenja u svoj unutrašnji um, i on će sve urediti na najbolji mogući način.
Podsvijest funkcioniše kod svih na isti način, nezavisno od obrazovanja i intelektualnog nivoa, bio to naučnik ili ložač. Čak bih rekao da je poslednjem ovo daleko lakše da čini pošto izuzetno visoko obrazovanje često doprinosi rastu osjećaja sopstvene važnosti, koji smeta čovjeku da primijeti jednostavne i začuđujuće stvari.
Još jednom ću napomenuti da je čovjek cjelovita ličnost. Obraćajući se svojoj podsvesti, vi naprosto težite da odgonetnete nedokučivu tajnu, kakvu upravo i predstavlja čovek!
Metod klatna
Za savladavanje ovog metoda biće vam potrebna mala svjetlucava kugla, obješena na končiću dužine 20 cm. Umjesto kuglice može da se koristi burma ili zavrtanj.
Sad stavite lakat na sto i pritisnite kraj konca između palca i kažiprsta. Kuglica će pri tom početi slobodno da se njiše. Zanjišite je napred-nazad, nalevo-nadesno, u smeru kazaljke na satu i suprotno. To je potrebno da bi podsvijesni um odredio koji mišići učestvuju u ovim kretanjima. Posle toga zaustavite kuglicu i obratite se podsvijesnom umu: „Podsvijesni ume, izaberi jedno kretanje klatna od četiri moguća, koje ćeš posle koristiti za odgovor ’da’, i pokaži mi taj pokret.“ Čekajte odgovor i ne spuštajte pogled sa klatna. Trudite se da kao „hipnotišete“ kuglicu.
Već kroz nekoliko sekundi klatno se pokreće. Ponekad je potrebno više vremena da bi se zaljuljalo. Amplituda pokreta može da bude različita. Po pravilu, ona je dovoljno velika da bi odgovor bio razumljiv.
Pošto ste dobili odgovor, zaustavite klatno, zahvalite podsvijesti i zamolite je da izabere drugi pokret od preostala tri za odgovor „ne“.
Ovo je stara, provjerena metoda, kojoj se uvijek pridavala izvesna doza misticizma. Izgled „živog“ klatna, koje razumno reaguje na pitanja, naprosto očarava. Međutim, u ovom nema ničeg natprirodnog. Jednostavno, podsvijest je sposobna da samostalno donosi odluke, da misli i kontroliše određene grupe mišića. Važno je samo imati povjerenja u svoj podsvijesni um.
Kako postavljati pitanja
To kako je pitanje postavljeno, veoma je važno za proces komunikacije. Da biste u tome postigli savršenstvo, biće vam potrebna određena znanja i iskustvo. Moji primjeri iz prakse i vaši lični pokušaji pomoći će vam da ih steknete.
Pošto podsvijest sve shvata bukvalno, onda pitanja moraju da budu jasna, jednostavna i nedvosmislena. Izgovarajte upravo ono što zaista želite da kažete. U početku preporučujem da zapisujete pitanja i odgovore na listiću papira.
Ako dobijete neki neobičan odgovor, onda to može da znači da ste postavili neadekvatno pitanje. Pokušajte drugačije da formulišete pitanje.
Podsvijest uvijek daje poštene odgovore (naravno, ukoliko niste okoreli lažljivac).
Ono na šta stvarno želim da vas upozorim jesu pokušaji da zavirite u budućnost. To je oblast prema kojoj se treba odnositi veoma oprezno. To je ono što mi sami sebi stvaramo. O tome će biti govora u sledećim mojim knjigama.
Da li je komunikacija sa podsvešću opasna? Ne! Ne samo da nije opasna već je i poželjna. To treba učiti još od malih nogu. Danas, u savremenim uslovima, na ljudsku svijest se okomi tako veliko mnoštvo informacija da je sve vrlo teško shvatiti. Hteli mi to ili ne, to svejedno utiče na našu svijest i podsvijest, programirani smo od samog rođenja. Možemo da koristimo tu bujicu informacija na pozitivan način samo u slučaju da sami sebe shvatimo, da preuzmemo na sebe odgovornost za svoj život.
Valerij Vladimirovič Sinjeljnjikov iz knjige “Zavoli bolest svoju”
No comments:
Post a Comment