Duboki duhovni razlog zašto se događaju PREKIDI u vezama

Mi smo kao civilizacija stvorili obrambene sustave kojima se štitimo od mnogih pokušaja da naša unutrašnjost ispravi probleme koje stvaramo našim egom.

To su tisućljetni, generacijski obrambeni sustavi ega koje je teško promijeniti jer imamo slojeve oko naše svijesti kojima pokušavamo zaštiti svoj osjećaj krivnje i srama, a da ne govorimo da je moderna civilizacija kroz hedonizam stvorila novi i najveći sustav bijega od ljubavi.

Tehnologija je stvorila lažni osjećaj razvijenosti dok su ljudi potpuno neuki kada je riječ o emocijama i ne razumiju da raspadi veza dolaze od krivog načina razmišljanja, a ne od emocionalne prevare. Stoga, podsvjesna je reakcija ljudi takva da se najviše priča o ljubavi, a nikada u povijesti nije bilo toliko raspadnutih veza.

Čak i znanja jyotisha ili drugih tehnika koje nam pokazuju izgled naše memorije ili podsvijesti iz koje krivo percipiramo odnose ili posao, nisu nam dovoljna znanja te se i dalje kao civilizacija vraćamo obrambenim sustavima koji stvaraju duboko samokažnjavanje i patnju. Recimo, Dado je u prošlom životu mijenjao partnerice i nije bio toliko odgovoran i u ovom životu je izabrao situaciju u kojoj se zaljubljivao u žene koje je prevario, a one su ga redovito napuštale kao što je on njih u prošlom životu.

Međutim, malo tko ovdje prepoznaje obrambeni mehanizam.

On je samo naizgled bio žrtva odnosno opet je izabrao, ali na drugačiji način, neodgovornost jer u tim vezama on se nije morao emocionalno otvarati, mogao je biti zaljubljen u mislenu ljubav, ali ne u te osobe jer one mu nisu uzvraćale ljubav.

Pokušaj promjene je uspio tek kada se počeo baviti problematikom i viđenjem onoga u što se zaljubljivao promijenivši svoj obrazac. Ipak, velika većina to neće učiniti jer, kako je rečeno na početku teksta, naslijeđeni obrambeni sustavi nam govore da je žrtva stvarno stanje i da se nesvjesno uvijek okrećemo prema krivcu, pošto većina ljudi gaji obrazac žrtve.

Bit života jest ne donositi sudove na temelju te memorije, jer ona iskrivljuje stvarnost, zato je život u sadašnjosti jedini put. Sud o stvarnosti se donosi iz trenutka ovdje i sada, iz sadašnjosti u kojoj prebiva ljubav, odnosno ono što većina zove ljubav, to ona nije.

Naše ljubavi zasnivamo na nesvjesnoj memoriji koja se manifestira putem planeta, a Jung je umjesto planeta koristio pojma arhetipovi, to su mislene, a ne stvarne ljubavi.

Dakle, mi tražimo partnere koji imaju sličnu memoriju prema kojoj se onda događa zakon privlačenja, odnosno partner nosi sličnu projekciju onoga što nama odgovara.

Kada se svađamo, onda to radimo jer tražimo da se partner uskladi s našom memorijom ili arhetipskoj slici koja je programirana našim prošloživotnim iskustvima. Kada mi kažemo: volim te, onda to znači privlači me tvoja nesvjesna memorija, iskustva koja su nam zajednička.

Kada kažemo da je ljubav dobrota, ona to nije, kada kažemo da je ljubav odnos, ona to nije, jer ona postoji samo u sadašnjosti i bez nesvjesne memorije. Ipak, sve dok se ne riješimo dubokih nesvjesnih memoriranih strahova i ljutnje, ne možemo biti okrenuti suštini.

Yoga je tražila rješenje u osmeročlanom putu u kojem se kroz meditaciju spaljuju nesvjesni spremnici ili bidje, taoizam je tražio kroz taoističke tehnike, a misticizam kroz ljubav prema Bogu.

Sve dok ne osvijestimo da mi razmišljamo na temelju krivih informacija dobivenih iz nesvjesne memorije, ne možemo vidjeti da krivo percipiramo stvarnost što donosi toliku količinu boli.

Mi još nismo niti u stanju dijagnosticiranja stanja, odnosno mi još kao civilizacija ne vidimo gdje je problem, pa spomenuti putovi izgledaju kao putovi čudaka koji govore o mističnoj stvarnosti, ali oni ustvari govore o pravoj stvarnosti.

Memorija ili alaya kao riznica u kojoj su pohranjena naša prošloživotna iskustva stvaraju potpuno iskrivljenu sliku odnosa u kojoj ne vidimo vlastitog partnera, tj. nismo svjesni da kroz naočale memorije na ovoj razini postojanja jedino tako prepoznajemo partnera i kada se dogodi prekid, ne možemo vidjeti da je on uzrokovan od nesvjesne memorije, tj. karme koja je jedini relevantni sudac, a on ima prednost u sagledavanju odnosa.

Da tomu nije tako bi li moglo biti toliko puno prekida veza? Prekidi se događaju na nesvjesnoj memorijskoj sebičnosti i nedopuštanju partneru da različito misli i doživljava stvarnost.

Bez prakse, bez uočavanja ovih memorijskih programa ne može čovjek napraviti veći korak prema istini, a onda i doživljaju ljubavi.

Snaga riječi

Naša je riječ moć s kojom možemo stvarati. Naša je riječ dar koji nam dolazi izravno od Boga. Riječima izražavamo svoju stvaralačku moć. Riječima sve očitujemo. Bez obzirom kojim jezikom govorimo, naša se namjera pokazuje kroz riječi. Ono o čemu snivamo, ono što osjećamo, ono što doista jesmo, sve će se to očitovati putem riječi.

Riječ nije tek zvuk ili nacrtani simbol. Riječ je snaga kojom se možemo izražavati i komunicirati, razmišljati i tako u svome životu stvarati događaje. Ali, riječ je nalik maču s dvije oštrice, naša riječ može stvoriti najljepši san, a ujedno može uništiti sve oko nas. Ovisno o tome kako je koristimo, riječ nas može osloboditi ili nas može osuditi na ropstvo. Sva čarolija koju posjedujemo temelji se na našoj riječi.

Ljudski je um nalik plodnom tlu u koje se neprestano sije sjeme. Sjeme su mišljenja, zamisli i pojmovi. Posijemo sjeme ili misao i ona raste. Jedina je nevolja u tome šte je ljudski um često i previše plodan i za sjeme straha. Ipak, naš je um plodan samo za onu vrstu sjemena za koju je pripremljen. Ono što je važno jest uvidjeti za koju je vrstu sjemena naš um plodan. Jedan strah ili jedna sumnja, posijani u našem umu, mogu stvoriti beskrajnu dramu događaja. Jedna je riječ nalik čaroliji, a ljudi ponekad riječi koriste kao crni čarobnjaci, nerazborito izgovarajući čarolije jedan drugome. Npr. susretnemo prijatelja i izgovorimo ono što nam je toga trenutka puhnulo u glavu. Kažemo: “Kako si se samo udebljao, jako mi loše izgledaš”. Ako sluša naše riječi i ako se složi s njima, njegova percepcija samog sebe biti će promijenjena u negativnom smjeru.

Tijekom našeg odgoja, naši su roditelji svoja mišljenja o nam izražavali čak i bez razmišljanja. Mi smo vjerovali tim mišljenjima i živjeli u strahu pred tim mišljenjima, bojeći se da će oni reći kako nismo dobri u školi, sportu, u kući itd. Često smo takve negativne izjave prihvaćali kao istinite.

Privukavši našu pozornost, riječ može ući u naš um i promijeniti cijelo naše uvjerenje nabolje ili nagore.

Zbog toga, pripazimo na svoje riječi, ali razmislimo i o pravom značenju riječi drugih ljudi koje ponekad i ne moraju biti istinite, niti imati ikakve veze s nama!

Kako pronaći bezgranično zadovoljstvo?

Ako vaše zadovoljstvo dolazi od tijela, u konačnici ćete biti frustrirani. Ali ako vaše zadovoljstvo proizlazi od onoga što je unutar vašeg tijela, vašoj sreći i vašem miru nikada neće biti kraja. Zadovoljstvo koje dolazi iznutra nije podvrgnuto prirodnim uvjetima ovog fizičkog svijeta, već je na duhovnoj razini.

Naša svijest je simptom prisustva duše i ona je vječna. Naša svijest je izravno povezana s Bogom, koji je vrhovni izvor svih svijesti. To je kao što sunčeve zrake isijavaju iz Sunca. Sunčeve zrake su upravo ovdje na zemlji, ali one ne pripadaju Zemlji. Budući da dolaze od sunca, imaju iste osobine kao sunce.

Isto tako, mi smo svjesni, a ne nesvjesni. Ovaj svijet je napravljen od materije koja je nesvjesna, ali duša je svjesna. Duša zapravo nema nikakve veze s nesvjesnom materijom, iako je ovdje. Njen izvor je Bog, koji je vrhovni izvor sve svijesti.

I tako, kada shvatimo da smo dio Boga, čak i u ovom fizičkom tijelu i gledamo kako tijelo prolazi kroz procese starosti, bolesti i smrti, mi nećemo osjećati nikakvu patnju. Tijelo će patiti, ali duša će naći svoje zadovoljstvo u Bogu. Duša će pronaći zadovoljstvo tamo gdje se nalazi pravo zadovoljstvo – unutar vlastite egzistencije.

Recesija – Financijska ili duhovna?

Za vrijeme svog inauguracijskog govora, predsjednik Amerike Obama, identificirao je pohlepu kao glavni uzrok trenutne recesije. Čije pohlepe?

Lako je prstom uperiti u američke brokere u lovu na hipoteke. Sigurno je da su pohlepni, ali koliko štete su mogli oni sami počiniti? Ne puno. Oni su profitirali na pohlepi običnih američkih ljudi za kuće koje si ne mogu priuštiti. Na kraju krajeva, ako smo pošteni sami sa sobom i ako želimo pomoći u rješavanju problema, moramo prstom uprijeti u sebe.

Pohlepa raste od nedostatka holističkog, cjelovitog razumijevanja života. Ako život usporedimo sa obrokom, bogatstvo je kao sol u tom obroku. Kada je soli malo jelo je neukusno. Slično, kada je bogatstva premalo, život je turoban. Ali zamislite obrok samo od soli; niti je ukusan niti hranjiv, naprotiv, štetan je. Slično je i sa životom kojeg vodi samo potjera za novcem; niti ima zadovoljstva niti je zdrav, samo-destruktivan je. Richard Needham je istaknuo: „Kada se na novac gleda kao rješenje svakog problema, novac sam postaje problem.“

Put do slobode

Ako želimo zauzdati pohlepu, po naučnim studijama, najbolji način da to postignemo je tako što ćemo povećati našu duhovnost. Istraživanje Michaela McCullogh-a objavljeno u psihološkom izvještaju, siječanj 2009, tvrdi: “Osam desetljeća istraživanja dovelo je do zaključka da religijska vjerovanja i pobožnost promiču samokontrolu.” Ti zaključci su objavljeni u New York Times-u (12.31.2008) i članku pod nazivom „Za dobru samo kontrolu, probajte biti religiozni“. Zaključak ovog članka je zaprepašćujući: Jednogodišnja odluka, koja će nas opunomoćiti da održimo sve naše ostale odluke, je odluka da povećamo svoje religijske obaveze.

Duhovna recesija

Vedski tekstovi objašnjavaju da, kao duhovna bića, mi prirodno čeznemo za duhovnim bogatstvom – ljubavlju, utjehom, prisutnošću Božanstvenoga u našim srcima. Kao što riba pati čim izađe iz vode, mi postajemo nezadovoljni čim izgubimo svjesnost tog Božanskog prisustva unutar nas. Taj gubitak svjesnosti čini duhovnu recesiju. Zbog duhovnog neznanja, mi pogrešno to nezadovoljstvo pripisujemo nedostatku materijalnih posjedovanja. Ta kriva dijagnoza nas potiče da postanemo pohlepni za izvanjskim stvarima. Ako želimo izliječiti pohlepu, moramo se opremiti – kao i sve ostale – sa sredstvima za doživljavanje unutarnjeg bogatstva. Pogledajmo jednu povijesnu priču iz Srimad Bhagavatama, kako je princ Dhruva pronašao unutarnje bogatstvo.

Ambicije bazirane na principima

Prema suvremenim standardima, Dhruva je bio super-ambiciozan. Želio je kraljevstvo puno veće od kraljevstva njegovog oca, koji je sam bio vladar cijeloga svijeta. Askezom i mantra meditacijom, Dhruva ne samo da je dostigao svoju ambiciju, nego je istovremeno i pročistio svoje srce kako bi mogao vladati kao čestiti kralj, kojem je pohlepa uklonjena njegovom privrženošću ka duhovnosti.

Stoga, mantra meditacija je vremenski cijenjena metoda za pronalazak unutarnjeg bogatstva, jer ona znanstveno preusmjerava našu pohlepu sa svjetovnih stvari prema izvornom predmetu naše pohlepe – Bogu. Autor preporučuje kako je, u sadašnjem dobu, najmoćnija mantra za meditaciju maha-mantra: Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare

Alfred Ford iz poznate Ford kompanije je pažnje vrijedan primjer modernog posvećenika; dva sata dnevno posvećuje pjevanju Hare Krišna mantre i svoje financijske izvore koristi da bi pripomogao duhovne projekte diljem svijeta. U razgovoru za indijski „The Times“ časopis, (Duhovnost vozi ovaj Ford, 8.12.2003.), on je sažeto izjavio: „Bogatstvo je dar Boga. Najbolje je da ga se koristi kako bi se pomoglo drugima i kako bi Ga se vječno služilo.“ Kako se nalazi u automobilskoj industriji, na koje je recesija najviše utjecala, čujmo kako su mu je duhovna praksa pomogla da se nosi sa trenutnom krizom: „Glede ove recesije, puno pomaže ako imate duhovni pogled. Shvaćate da je život prolazan i da svakog trenutka može nastati katastrofa.”

Svi mi tragamo za nečim stalnim i stabilnim, posebno u ova uzdrmana vremena. To nešto je Krišna, ili Bog ako želite, ali Bog kojem se možemo obratiti kada smo uznemireni. On popušta naš teret i podsjeća nas da je sve u božanskom ljubavnom redu. Sa tim razumijevanjem i strpljivošću (titiksha) mi se možemo nositi sa svime što nam život donosi.

To ista Božanska zaštita poziva sve nas. Zaista, trenutna ekonomka kriza može biti upravo podstrek koji je potreban da bi se okrenuli toj zaštiti. Tada će naizgled nepovoljna recesija služiti kao prilika da ponovno otkrijemo Gospodina, koji nas je čekao u skrivenom mjestu naših srca.

Iz knjige „Recesija – nepovoljnost ili prilika?“ Chaitanya Charan Dasa

Vježba za potpuni mir, blagostanje i samospoznaju

Kad biste mogli osluhnuti izvor svojih misli, bi li vam to popravilo ljubavni život, zdravlje, sposobnost da volite i živite bez ikakvih briga? Posvetimo se malo istraživanju ovih pitanja i pogledajmo kamo će nas to odvesti

Jeste li se ikada zapitali što se nalazi u dnu vašeg uma? Kad biste mogli osluhnuti izvor svojih misli bi li vam to popravilo ljubavni život, zdravlje, sposobnost da volite i živite bez ikakvih briga? Otkuda dolaze vaše misli i kakav bi utjecaj moglo to znanje imati na svakodnevan, praktičan život? Posvetimo se malo istraživanju ovih pitanja i pogledajmo kamo će nas to odvesti.

Pokazalo se da razotkrivanje izvora naših misli ima nedvojben, golem utjecaj na međuljudske odnose, financijski uspjeh, fizičku i emocionalnu sposobnost, čak i na naš ljubavni život. Za to je potrebno jednostavno otpustiti okove energije i tvari i doživjeti sve ono što je s druge strane. Sve su stvari oblici energije. Primjerice, stolac na kojem možda sjedite ima dovoljno energije da učinkovito podržava vašu stražnjicu pedesetak centimetara od poda na neodređeno vrijeme. Misli su mentalna energija, iskrice duha, koje pokreću um i sve što on dodiruje.

Kako to znamo? Sve što je stvoreno – a to uključuje i misao – ima dva svojstva. Istovremeno je energija i oblik. Na primjer, stolac na kojem sjedite je energija u obliku stolca. Vi znate da ima energiju jer vas drži u zraku, a energiju u tom obliku, prema dogovoru, nazivamo stolcem, zar ne? Mogli biste stolac nazvati, na primjer, “mogućnost potpore” i to bi možda pokrenulo svakojaka različita zanimljiva istraživanja, ali na kraju, kako ga god mi nazvali, taj je stolac i dalje posebna energija u posebnom obliku.

Misli nisu čvrste poput stolaca ili vlasi ili mrkih medvjeda s otočja Kodiak, ali one postoje i zato imaju oblik i energiju. Budući da su stvorene, misli moraju odnekud potjecati. To ‘negdje’ zapravo je ‘nigdje’. Odnosno, izvor misli je isti kao izvor svega stvorenoga, što smo već spomenuli. Misao dolazi iz Bohmovog implicitnog reda, “praznine”, Ništavila.

Poslužit ću se analogijom Maharishi Mahesh Yogija i usporediti misao s jezerom. Misao je poput mjehurića što se odiže s dna jezera i raste sve dok se ne rasprsne na površini. Površina jezera slična je svjesnoj razini duše na kojoj postajemo svjesni misli. Dno jezera odakle mjehurići dolaze slično je Ništavilu koje rađa sve stvorene stvari.

Poput mjehurića koji se podižu s dna prema površini jezera misli se šire, raspršujući svoju energiju i postajući sve slabije kako se uspinju. Što dalje od izvora odmiče, misao crpi više svoje energije. Misao je prethodnik djelovanja. Stoga je lako vidjeti da slaba misao vodi slabom i neučinkovitom djelovanju. Slijedimo li ovu idejnu nit dalje, jasno vidimo da bismo, kad bismo postali svjesni misli bliže njenom nastanku, mogli imati koristi od energijom nabijenijeg, manje iskrivljenog mišljenja. Nešto od toga svima bi nam dobro došlo.

Dopustite da vas upitam: Je li vam ikad ponestalo zamisli? Nisam ni mislio da jest. Jedno je o našim mislima sigurno: od našeg prvog do posljednjeg daha one su tu. Ako su misli energija, a nikada nam ih ne ponestane, onda se samo po sebi razumije da je izvor misli neka nepresušna zaliha energije. Isto tako izgleda da možemo imati velike koristi ako možemo izravno crpiti iz svoga izvora misli. Zasigurno nisam prvi koji vam na to ukazuje. Već cijelu vječnost mudri ljudi pokušavaju pobuditi naše zanimanje za istu tu vježbu. Kad bi to bilo moguće, svaki vid naših života preobrazio bi se na predivan način. Pripremite se za iznenađenje, jer to je moguće!

Možemo se mi šaliti o apstraktnim teorijama i maštovitim filozofijama do mile volje, ali to samo pridonosi jačanju ili oslabljivanju vjerovanja. Iskustvo je dokaz vrijednosti. Na meni je pobrinuti se da steknete to iskustvo. Krenimo, dakle.

Vježba zaustavljanja misli

Udobno se smjestite i zatvorite oči. Obratite pozornost na svoje misli. Slijedite ih kud god vas vode. Jednostavno gledajte kako dolaze i odlaze. Nakon što ste tako promatrali svoje misli pet do deset sekundi postavite si sljedeće pitanje, pa vrlo budno pričekajte i vidite što će se dogoditi kad ga postavite. Evo pitanja: Odakle će doći moja sljedeća misao?

Što se dogodilo? Je li došlo do kratkog prekida u procesu mišljenja dok ste čekali sljedeću misao? Jeste li primijetili neki prostor, neku vrstu praznine između pitanja i sljedeće misli? U redu, sad ponovno pročitajte upute i ponovite vježbu. Pričekat ću …

Jeste li primijetili blago kolebanje u razmišljanju – stanku među mislima? Ako ste bili pozorni odmah nakon što ste postavili pitanje primijetili ste da je um samo čekao da se nešto dogodi. Eckhart Tolle, autor knjige Moć sadašnjeg trenutka, kaže da je to slično situaciji kad mačka promatra mišju rupu. Budni ste, čekate, ali u toj praznini nema misli. Vjerojatno ste čuli da je potrebno mnogo godina napornog vježbanja da se um očisti od misli, a vi ste to učinili za nekoliko sekunda.

Molim, ponovite vježbu. Radite je 2-3 minute zatvorenih očiju. Otprilike svakih 15 sekundi postavite izvorno pitanje ili umjesto toga pitanja kao što su: “Koje će boje biti moja sljedeća misao?” ili “Kako će mirisati moja sljedeća misao?” Samo pitanje nije važno, ali obraćanje pozornosti jest. Pozorno motrite prazninu kad se pojavi. Potražite je ako se ne pojavi. Pozornost će razotkriti prazninu – prostor između misli. Taj prazni rascjep je izvor misli. Možda jest nestalan, ali postoji. Kad budete redovito postajali svjesni te mentalne stanke ona će pokrenuti svoje čarobno djelovanje na vas.

U redu, sada zatvorite oči i 2-3 minute radite Vježbu zaustavljanja misli. Pričekat ću …

Jeste li gotovi? Dobro. Kako se sada osjećate? Osjećate li opuštenost tijela? Jesu li vam misli tiše? Osjećate li utihnulost ili mir? Kako se to moglo dogoditi? Samo ste promatrali prazan rascjep između misli i automatski, bez napora, vaše je tijelo postalo opuštenije a um smireniji. To se događa kad počnete djelovati i živjeti na mirnijim razinama duše.

Tijelo i duša su blisko povezani pa se um, kad prestane bjesomučno razmišljati, opušta, a time i tijelo postaje odmornije. Već znate kako tijelo učiniti napetim i krutim kad ste u mentalnom stresu. Ukrućen vrat i ramena, glavobolje, probavne tegobe, zatvor i povišeni tlak različiti su vidovi tjelesnih oboljenja koja potječu iz kaotičnog uma što luta izgubljen. Upravo ste u tri minute otkrili kako se treba boriti s problemom mentalnog/emocionalnog/fizičkog stresa. Iznimno, zar ne? To je samo vrh ledenjaka KE-a, ali ovom jednostavnom vježbom počet ćete stjecati osjećaj za potencijal koji počiva u prihvaćanju Ništavila.

Dopustite da vas upitam: “Dok ste promatrali prazan rascjep između misli jeste li brinuli o plaćanju računa, pripremi večere ili o tome hoćete li biti u stanju sjetiti se ženinog ili muževog rođendana?” Naravno da niste. Vaša je duša bila potpuno mirna i lišena briga. Nemoguće je biti potpuno svjestan Ništavila i patiti od straha, tjeskobe, grižnje savjesti, krivnje ili bilo kojeg drugog neskladnog ili razornog osjećaja.

Kad biste naučili samo ovu uvjerljivu lekciju mogli biste dramatično promijeniti tijek svoga života prema većem blagostanju, više kreativnosti i ljubavi. Ali postoji još mnogo više od toga.

Nastavimo otkrivati koji nas dodatni biseri percepcije očekuju zahvaljujući ovoj prosvjetljujućoj vježbi. Najprije mi recite što je bilo u praznom rascjepu? Što ste rekli? Malo glasnije, molim … O, rekli ste “Ništa”. Tako je, u praznini nije bilo ničega. Nije bilo oblika, zvuka, boje, mirisa – ničega! Ili, rekli bismo, Ništavilo je bilo u rascjepu, i isto tako bismo bili u pravu. Nazirete li polako veličinu ovog jednostavnog otkrića?

Možda će se iznenaditi oni među vama koji su mislili da ste vi vaše misli i osjećaji, vaša sjećanja, nade i strahovi. Misli i osjećaji dolaze i odlaze. Relativni su i prolazni. Vi ste, odnosno vaša bit, toliko mnogo više negoli to vaša duša može i sanjati, i to ste upravo dokazali.

Kada je vaše razmišljanje stalo jeste li prestali postojati? Jeste li pali u komu ili postali na neki način lišeni svijesti ili svjesnosti? Naravno da niste. I dalje ste bili ondje, zar ne? Dakle, ako vi niste vaše misli i dalje ste bili ondje – tko ste onda? Ovo se čini poštenim pitanjem, zar ne? Ako ne znate tko ste tada je sve što činite bez osnove, bez temelja. Postali ste poput čovjeka s amnezijom koji pokušava živjeti svoj život, a zapravo ne zna tko je. Da biste čvrsto stali na temelje života morate znati tko ste. A mogu vam jamčiti da prije svega niste osoba s prošlošću i budućnošću. Iznenadit ćete se kad otkrijete da ste zapravo neograničeni te iznad vremena i briga.

Pogledajmo podrobnije kako ste to iznad vremena i briga. U praznom rascjepu između misli bilo je Ništavilo. Ali vi ste svejedno bili svjesni. Gledali ste kako misli najprije nestaju, a zatim ih nadomješta praznina. Međutim, tko je promatrao prazan rascjep?

Da vidimo, dakle. Ništavilo je bilo ondje, a vi ste ipak bili svjesni. Ondje nije bilo ničega osim svjesnosti. Ne svjesnosti o nečemu, nego čiste svjesnosti o Ničemu. Imate li tu nit? Vidite li kuda to vodi? Ako ondje nema ničega osim čiste svjesnosti, onda vi morate biti čista svjesnost. Što biste drugo mogli biti?

Ako se vaša svjesnost poistovjećuje s vašim mislima, uspomenama i planovima za budućnost, vi pritom mislite na “ja”. To “ja” su sakupljene “stvari” vašeg života. To “ja” je vaša dob, spol, sve što vam ste sviđa i što volite, vaša sjećanja. Ali ništa od toga ne postoji u trenutku kad se vaša svjesnost okrene prema unutra i promatra prazninu između misli. Da biste zapažali morate biti svjesni, zar ne? Dakle, u trenutku kad vam se um isključio bili ste svjesni ničega koje zovemo Ništavilo. Ali otkrili ste da Ništavilo nije prazno. Ništavilo je ispunjeno čistom svjesnošću.

Eto, riješili ste misterij “Tko sam ja?”. Vi ste čista svjesnost!

Zvuči nemoguće? Ta je činjenica neporeciva. Vaša izravna percepcija otkrila je da ste čista svjesnost. Tako je. Prije no što je “ja” rođeno i ugrađeno u sliku koju prepoznajete kao sebe postojalo je usamljeno, univerzalno Ništavilo čiste svjesnosti. Zastanite nakratko i razmislite o dubini ove spoznaje … Pričekat ću.

Jeste li ispunjeni strahopoštovanjem prema vlastitoj neizmjernosti? Dobivate li neki osjećaj o vlastitoj neograničenoj, sveprisutnoj naravi? Ovaj osjećaj oslobađa, zar ne?

Promislimo o tome još malo. Prisjetite se vremena kad ste bili dijete. Zastanite i osvrnite se na vrijeme svoje mladosti, rane zrelosti i sadašnjosti. U svakoj fazi života sviđale su vam se različite stvari, imali ste drukčije želje i ciljeve. Vaše tijelo, vaš um i osjećaji također su se mijenjali. U biti, Ništa je ostalo isto.

Što je ostalo nepromijenjeno od djetinjstva do odrasle dobi? Vaša svjesnost. U svakoj fazi vašeg života – zapravo, u svakoj sekundi vašeg života – dok su vam tijelo i um bili zaokupljeni namjerom da postanu ono što su danas, vi, čista svjesnost, stajali ste i tiho bdjeli, kao neki vječni svjedok.

Kroz Vježbu zaustavljanja misli mogli ste, takoreći, “zaći unutra” i promatrati svoje mišljenje. Onda ste, dok ste čekali (“poput mačke što čeka pred mišjom rupom”) promatrali prazan rascjep između misli. Prepoznali ste da je ta praznina čista svjesnost i da je čista svjesnost vaša neograničena bit – temelj na kojemu počiva vaš “ja”. Ako ste vi, čista svjesnost, uistinu neograničeni tada niste ograničeni na svoj um. Vi, čista svjesnost, trebali biste biti posvuda, uvijek, zar ne? Kako stvari stoje i jeste, a evo i jednostavne vježbe kojom to možete dokazati svome “ja”.

Vježba od-ruke-do-ruke

Ispružite ruke u stranu tako da oblikujete ljudski križ. Pogledajte nadlanicu desne ruke. Promatrajte kako izgleda, nekih 3-5 sekundi. Sad okrenite glavu ulijevo i pogledajte nadlanicu lijeve ruke. Recite mi sada, što vam je bilo na umu u trenutku kad ste pogledali od desne ruke do lijeve. Ništa, zar ne? Tijekom toga vremena niste bili ne-svjesni, nije li tako? Naravno da niste. Dok ste premještali pogled od jedne do druge ruke u vašem se mišljenju rastvorila praznina, ali vam je svjesnost ostala uključena. Ponovite to. Vidite, čak i kad vam je um okrenut prema vanjskom svijetu svejedno pronalazi čistu svjesnost. Čista svjesnost je uvijek u osnovi svega, samo čeka da je otkrijemo; čeka da “ja” postane svjesno vas – čiste svjesnosti.

Nemojmo zaboraviti da svjesnost nije predmet. To ste vi, vaša neograničena bit. Vaš um neće moći ovo potpuno prihvatiti jer ne može pojmiti Ništavilo. Za njega mora postojati granica, nešto na što se može zakačiti da bi mogao raditi ono što um mora raditi – doživljavati, bilježiti, analizirati, sintetizirati i sustavno razvrstavati podatke. Ego odlučuje što će se raditi s tim podacima. Nemojte zato brinuti ako se u početku neprestano poistovjećujete s tijelom i umom. To je jedina mogućnost koju vaš um ima, treba mu vremena da polagano uzmakne i prihvati neograničenu čistu svjesnost kao konačnu stvarnost i vašu iskonsku bit.

Zašto je otkrivanje te istine od takve ključne važnosti? Kad upoznate sami sebe kao nepromjenjivu, neograničenu, vječnu svjesnost, vaša ovisnost o tijelu što vene i umu koji kopni počinje slabiti.

Vi postajete svjesni da se nalazite s onu stranu polja promjene i smrti. Postajete svjesni da s onu stranu svih stvari i misli koje “ja” jest vi ostajete netaknuti, cjeloviti i svjesni.

Ako vam je tek nekoliko minuta promatranja praznog rascjepa između misli donijelo mir i opuštenost, zamislite kakve vas radosne pustolovine očekuju kad čista svjesnost prožme vaše aktivnosti razmišljanja, hranjenja, rada i ljubavi.

Otkriće čiste svjesnosti na dnu uma i lagano titranje prema van kroz jednostavnost atoma do simfonije sfera prvi je korak prema življenju ispunjenog i bogatog života. Sljedeći je korak izmamiti je van kako bi podržavala i hranila sve vaše aktivnosti.

Heyoka – Osobe s najvećom moći razumijevanja drugih

Što je ’empat’?

Empat je netko tko ima ono što bi se moglo nazvati “darom” sposobnosti razumijevanja emocionalnog stanja druge osobe. Postoje mnoge vrste empata, tako postoje empati s određenim sposobnostima i talentima.

A tu su i Heyoke.

Heyoka je pojam američkih starosjedilačkih naroda koji znači “sveti klaun” ili “luda”. To je čudna terminologija za ono što sada smatramo najmoćnijom vrstom empata.

Prijevod Heyoka nam daje malo tragova u istinskom značenju koje su Indijanci pokušali staviti iza te riječi. Na engleskom jeziku bilo bi prikladno opisati Heyoka empata kao nekoga tko drukčije vidi svijet i djeluje na način suprotan normi.

Duh Heyoka empata

Kad se osobno upoznate s Heyokom, on djeluje kao veliko emocionalno ogledalo. Ono što vidite u njemu pokazat će vam što morate raditi kako biste rasli i razvijali se duhovno, piše The earth tribe. Povezivanje s Heyokom može biti emocionalno iskustvo. Možete osjetiti ljutnju ili imati nevjerojatan osjećaj ljubavi.

Kao emocionalno ogledalo, kad god Heyoka osjeti emocionalnu reakciju u vama, on je koristi kao smjernicu onoga što se odražava na vas i što vam može najviše pomoći na putu. Ponekad to čine nesvjesno.

Recimo da Heyoka osjeti razdraženost i ljutnju zbog njegove “arogancije”. U stvarnosti, to je način na koji vam Heyoka pokazuje potrebu da budete ponizni.

Možda ostavite Heyoku ispunjenim osjećajem ljubavi. Heyoka vam možda pokušava prenijeti važnost prihvaćanja i ljubavi i prema sebi.

Smjernice će biti individualizirane za svaku osobu koja se sastaje s Heyokom. To ih čini tako snažnim. Vaša sposobnost razumijevanja onoga čemu vas pokušavaju podučiti ovisit će o tome koliko su vam oči otvorene i jeste li ili niste usklađeni sa svojom intuicijom.

Osobine Heyoka empata

Kako možete prepoznati Heyoku kada ga upoznate? Je li moguće da ste vi jedno?

Osobine Heyoka empata variraju, ali postoje neki znakovi koji su zajednički, a to su:

• rođen je na zadak
• razvija neke sposobnosti sporije od normalnih ljudi dok druge stvari svladava nevjerojatno brzo
• pati od disleksije
• emocionalno je nepredvidljiv
• razmišlja izvan okvira
• izgleda mlađe od svoje dobi
• Pravi Heyoka nikada neće tvrditi da je Heyoka. To znanje koje u sebi nosi je sveto, privatno i jedinstveno.
  Heyoka može prepoznati drugog Heyoku kad osjeti njegovu energiju. Duboko su osjetljivi na tuđu energiju (poput ostalih empata) i mogu vidjeti kako emocije različitih ljudi utječu međusobno u velikoj mjeri.
  U indijanskim plemenima gdje su Heyoke cjenjeni zbog svojih sposobnosti, oni su bili ti koji su otvarali oči ljudima kako bi uvidjeli nove mogućnosti i različite kutove situacije. Također su imali sposobnost pomicanja energije grupe kroz njihovo razumijevanje emocija.
  U našem suvremenom društvu, Heyoka može biti mirotvorac ili netko tko je osobito dobar u radu s ljudima i u održavanju uravnotežene energije u grupi.

• Dar Heyoke

  Heyoka pomaže ljudima koji su zaglavili i ne vide da postoji više od jednog puta u životu. Oni su u stanju sagledati situaciju i vidjeti unatrag.
  Imaju neprikladnu sposobnost da promijene živote ljudi pri prvom susretu, pomognu im da se pomaknu izvan društvenog jednosmjernog načina razmišljanja. Neki kažu da imaju lijek za kaos.
  Osjećaj energije empata može biti i snažno i potencijalno uznemirujuće iskustvo. Međutim, to nikad nije nešto što će oštetiti ili uništiti, već nešto što će nam dati šansu za rast i prosvjetljenje.
  U očima Heyoke, moći ćemo vidjeti zrcalo istine i, ako smo dovoljno ponizni da vidimo, vidjet ćemo sebe kakvi doista jesmo.

Vježbanje bivanja u sadašnjem trenutku

Prošlost su naše impresije koje smo doživjeli u nekom trenutku vremena, ali one više ne pripadaju našoj sadašnjosti, tj. objektivnoj realnosti.

Budućnost su pak naše želje koje želimo ostvariti ili nešto što ne želimo doživjeti, to također ne pripada našoj sadašnjosti. Čovjek da bi ostvario jedan zdrav i funkcionalan život na emotivnoj i duhovnoj razini, mora naučiti živjeti u sadašnjem trenutku.

Bez te sposobnosti mi ćemo stalno zapadati u razna stanja koja će nam onemogućivati da u potpunosti iskoristimo sadašnjost. Jedino što je za nas realno i istinito jest sadašnji trenutak.

Da bismo mogli uopće razmišljati o tome da živimo u sadašnjosti, moramo obavezno spomenuti naš um.

Um je sačinjen od misli kada je aktivan, one su te koje ga čine živim u smislu njegove pojavne aktivnosti.

Kada u umu uopće nemamo misli on prestaje biti aktivan na način koji mi poznajemo. Kada u njemu imamo samo sliku onoga što se dešava u realnom vremenu, tada živimo sadašnji trenutak. Mi ne stižemo razmišljati jer smo svjesni sadašnjeg trenutka.

Onog trenutka kada počnemo razmišljati mi više nismo u sadašnjosti i gubimo je. Dakle, misao je nešto što pripada prošlosti ili budućnosti, ona nikada ne pripada sadašnjosti. Dok ja sve ovo pišem, ne mogu pisati ako imam misli u svome umu.

Moj um mora biti oslobođen od bilo kojih misli, jer ne bih inače mogao procesuirati radnju na ispravan način. Čim prestanem sa pisanjem ako to želim, mogu dopustiti svome umu da promisli o ovome što sam napisao.

Ali u trenutku samog pisanja ja živim jedino sadašnjost i to je jedino realno za mene u tom trenutku.

Čovjek ne može obavljati niti jedan posao kvalitetno ako nema um slobodan od svih misli, to se još naziva i koncentracija.

Ona nam omogućava da svoj um dovedemo u stanje bez misli.

Koncentracija je nešto što se trenira, kao kada sportaš trenira neku sportsku disciplinu, nema razlike između ta dva slučaja.

Jedina razlika je u tome što sportaš snaži svoje tijelo, a mi snažimo svoj um.

Ali temeljne postavke kako do toga doći su jednake, ulaganjem svjesnog napora u snaženje određenog djela našeg bića. Um možemo trenirati i dovesti ga pod svoju voljnu kontrolu, što je veoma bitno ako želimo živjeti u sadašnjosti, to je bitno da znamo.

Kada smo to saznali, ostaje nam pitanje kako to ostvariti, na koji način?

Način na koji ćemo postići kontrolu uma jest, kao što smo već spomenuli, koncentracija. U primjeru svakodnevnog života to može izgledati na slijedeći način.

Zamislimo da hodamo ulicom prepunom izloga u koje inače stalno zagledamo, zanimaju nas artikli, cijene, itd.

Ovoga puta kada prolazimo pored radnji mi ćemo svjesno uložiti napor da to ne učinimo. Prolazit ćemo namjerno pored nama omiljenih radnji, ali nećemo pogledati niti jednom u bilo koju od njih.

Biti ćemo svjesni jedino našeg hoda. To se zove vježbati koncentraciju u svakodnevnom životu.

Drugi primjer nam može biti kada razgovaramo s nekim. U toku razgovora s nekim, kada slušamo nekoga, budimo koncentrirani samo na ono što čovjek priča, zanemarimo sve ostale misli u našem umu.

U tom trenutku za nas postoji samo ta osoba koja nam priča. Naravno, za to vrijeme naš um će se truditi da projicira razne misli, mi ih u tom trenutku blago potisnemo i usmjerimo pažnju na razgovor.

Nikada ne smijemo biti nasilni u odbijanju misli koje nam smetaju, to mora biti nježno i s osjećajem. U suprotnom možemo postati napeti i nervozni ili nas može početi boljeti glava.

Vježbanje uma je isto kao i vježbanje tijela, moramo krenuti postepeno i pojačavati intenzitet vježbanja, da se ne bismo povrijedili.

Vježbajmo koncentraciju u bilo kojoj prilici do stupnja nelagode. Kada nam postane nelagodno ili osjetimo zamor, moramo prekinuti za taj dan. To je veoma bitno, ne želimo biti netko tko je pretjerao u svemu tome.

Naš cilj je postepenim povećanjem koncentracije postići miran i stabilan um. Dakle, princip vježbanja našeg uma jest, sposobnost što dužeg ostajanja u stanju bez misli. Takvim načinom mi postižemo s vremenom sposobnost bivanja u sadašnjem trenutku.

Ove navike odaju prave gubitnike i kukavice: Odmah ih izbacite!

Artur Šopenhaur je rekao da kukavice stvaraju kukavice, zlikovci zlikovce, a da gubitnici mogu stvoriti samo gubitnike. Imanuel Kant, sa druge strane, tvrdi da se ličnost ne nasleđuje i da se formira pod uticajem unutrašnjh iskustava i spoljašnjih okolnosti. On je smatrao da ličnost možemo razvijati i na njoj raditi. Postoji još jedna teorija koja kaže da osoba ne može učiniti ništa po pitanju svog života, jer su za sve njene neuspehe krivi neprijatelji ilu su sudbinski predodređeni. Ovo je obično teorija gubitnika. Evo nekih principa koje slede ljudi koji "nemaju sreće". Čaša je polupuna ili poluprazna, a na nama je da odaberemo.

1. Krivimo druge za sopstvene neuspehe

Niste položili prijemni ispit? To je zbog toga što su svi drugi imali veze ili novac. Niste primili bonus na poslu? To je zbog toga što vaš šef idiot ceni samo rođake i ulizice. Devojka vas je ostavila? To je zato što je rospija (ili kreten ako je momak u pitanju). Ponestalo vam je hleba, a nema ga u prodavnici? Evidentan dokaz univerzalne zavere protiv vas.

- Pokušavanje da pronađe nekoga koga može da okrivi daje osećaj osobi da je problem rešen. Međutim, nakon nekog vremena će se ponovo pojaviti. Zato uspešni ljudi ne krive nikog već se trude da pronađu rešenje za probleme kako ih ne bi ponovo imali.

 2. Ne verujete u sebe

"Ne grizi više nego što možeš da progutaš!" Ne možeš skočiti sebi preko glave!" "Ovo nije za mene!" Ove reči obožavaju gubitnici. Pronaći dodatni izvor prihoda, naučiti novi jezik, usuditi se da date kompliment strancu - sve ove akcije zahtevaju napor. Mnogo je lakše pronaći izgovor i ne pokušavati da promenite život.

- Čak i samo priznanje da doživljavate poteškoće može biti prvi korak da razumete situaciju o počnete da izrađujete akcioni plan. Morate da razumete da bilo kakva prepreka, bilo da je u pitanju finansijska kriza ili loš položaj zvezda, usporava vaš put do uspeha, ali ga ne zaustavlja potpuno.

3. Odustajete od svojih ciljeva i principa

Mnogo ljudi voli da se žali na svoju nesreću, prihvata stavove drugih, menja ciljeve i uverenje nekoliko puta dnevno ili čak odustajanje od njih zbog najmanjih poteškoća. Gubitnik danas može biti vegetarijanac, a već sutra osuđivati ljude koji ne jedu meso, jer nihov organizam ne dobija dovoljno vitamina B12.

- Cilj je svetionik koji obasjava naš put i u potpunoj tami. Naši principi su ograda koja nas drži na pravom putu. Roj Dizni je jednom rekao "Nije teško donositi odluke kada znate šta su vaše vrednosti". Kada se poteškoće pojave, uspešni ljudi traže rešenja da ih prevaziđu, a ne način da promene ciljeve.

4. Ne znate kako da komunicirate sa drugim ljudima

Gubitnici ne znaju kako da izgrade veze sa ljudima oko njih i čak znaju biti arogantni prema onima nižeg socijalnog statusa. Zato se kaže da ako želite da otkrijete nečije pravo lice,obratite pažnju kako komunicira sa osobljem.

- Oni koji su odgovorni za svoj život znaju da je veoma važno izgraditi veze ne samo u profesionalnom, već i u privatnom životu. Oni ne propuštaju priliku da prošire krug svojih poznanika i trude se da sa njima ostanu u kontaktu.

 5. Odugovlačite

Autsajderi žive kao da imaju rezervni život. Moderni termin "odugovlačenje" obično se odnosi na kućne poslove kao što su čišćenje kuće ili pranje veša. Gubitnici uvek odlažu stvari kako biispunili težnje da pretvore svoj život u dosadan i monoton.

- Uspešni ljudi žive za danas. Stiv Džobs je voleo da pita: "Ako bi danas bio poslednji dan vašeg života, da li biste želeli da radite ono što radite danas?" Prestanite da odugovlačite i počnite da živite život odmah.

6. Odbacujete mišljenje drugih ljudi

Gubitnici znaju skoro sve... ali veoma površno. Pitajte bilo kog autsajdera kako bi doveo zemlju u red i dobićete iscrpljujući odgovor, pa i vizuelizaciju ako je potrebno. Oni veruju da su u pravu i spremni su da se doveka svađaju. Istovremeno, njihova kuća je prljava i neuredna.

- Postoji veoma interesantan efekat u psihologiji poznat kao Daning-Krugerov efekat. To je kognitivna osobina ljudi slabih sposobnosti koji pate od iluzije nadmoćnosti, procenjujući svoje kognitivne sposobnosti većim nego što jesu. Ovaj efekat funkcioniše i u obrnutom smeru. Što su sposobnosti osobe veće, ona će se manje raspravljati i insistirati na svom mišljenju.

7. Volite besplatne ili jeftine stvari

"Što jeftinije, to bolje!" jeste moto mnogih gubitnika. Nema veze ako se snižene čarape iscepaju sledeći dan ili je jeftini pasulj pun žiška ili se jeftin odmor pretvori u katastrofu - oni će isto uraditi i sledeće godine.

- Uspešni ljudi ne štede novac. Oni preračunaju i znaju pravu vrednost stvari. Zato kupuju samo neophodne stvari visokog kvaliteta koje neće baciti sutradan. To je razlog zašto su reči Barona Rotšilda "Nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari", toliko popularne danas.

 8. Ljubomora i ponižavanje drugih

Gubitnici su obično ljubomorni i pokušavaju da otkriju "prave" razloge nečijeg uspeha . Da li je bogat? Lopov je. Popularan je? Dobar je u spletkama. Zdrav je? Nek samo poseti lekara. Srećan je u braku? Samo dobro skriva svoje prevare. Smeješ se? Pa pogledaj oko sebe, budalo! Po mišljenju gubitnika, u životu nema dobrih stvari.

- Psiholozi kažu da se ljubomora javlja zbog nezadovoljstva sopstvenim životom. Ljubomorni ljudi zapravo ne žele da poseduju stvari na koje su ljubomorni. Samo su ljuti što drugi ostvaruju stvari u životu i dobijaju ono što žele.

Teško je ne složiti se sa tim da neuspesi prate one koji ih traže. Međutim, čija je krivica što gubitnici tako razmišljaju? Čija tačka gledišta je bliža vašoj - Šopenhauerova ili Kantova? Da li mislite da neko ko je istinski gubitnik, to ostati celog života? Ili se stvari mogu promeniti?